Šrapneli mojih riječi
Trgaju tvoje meko lice
Tvoje ruke
I grudi
Na prozoru kaktus
Eksplodira u svom zelenom
Ludilu i njegove bodlje
Traže moje tijelo
Stojim
Uspravno upijajući
Hladnoću zida
U svoja crna pluća
Dok nabujala rijeka
Odnosi kuće
I sve što je u njima
Zajedno sa slikama
... na zidu
Ako ikad posjetim Rusiju
biti će to bez nekog
posebnog razloga
transsibom do Vladivostoka
gdje ću iskočiti iz vagona
u ledeno jutro
snen i pripit od votke
samo kako bih
vidio središnju luku
pacifičke flote
ruske ratne mornarice
i osjetio miris
najveće morske površine
na svijetu
tihog oceana
408