BKG № 34 BKG 34 | Page 349

Rekao bi poznati gramatolog. Srne na mom prozoru Trebao bih prepoznati kako Srne kod prozora koje mi je poslala šuma U njihovom ambijentu žure u brloge. Naravno, srne. I dugi hladni Govori o čamotinji, nesiguran hod I trenuci jada. Egzistencijalno pjesništvo, drugim Riječima rekao bi povjesničar. Noć ne prolazi, Tišina je sve veća, lišće na stranicama Knjige. Okrutno je ime koje Ne želim više izgovarati. Mogu se Vidjeti zgarišta i prepoznati se U njima. Pošta pošto-poto Gledaj da ne ostaviš trag, Da vratiš stvari autobusom U obliku, izglancanom Do sjaja, da se otisci Kao na vodi čitaju. Tako da ničega nije bilo Doli u pričama i nekim Pjesmama Milke Pogačić Zaboravljene pjesnikinje Koja dušu svoju Bogu predaje. 349