sva bi lica putnika mogla bila tvoja,
sve bi kože iznova izrasle kroz tvoje tijelo,
kada bi se samo ukrcala
i ustala s poda spavaće sobe.
plavi sjaj
s trideset i dvije odlučila si biti
potpuno sijeda.
na svoje vjenčanje došla si
bez šminke,
u bijelom vunenom džemperu,
u vrećastoj krem suknji.
sve smo riješili u crkvi.
bog je rekao može.
na cugi kod vas doma
gledala sam
u tvoje lice,
u bijelo,
u sjedine na tvojoj glavi.
kum me maltretirao
da sada moramo brinuti o vama,
truditi se da budete sretni.
pušio je jednu za drugom,
njegove propovijedi tjerale su me
na još piva,
na uzmak,
na šutnju.
kad si se prestala farbati
znala sam da je neko sranje,
da nisi tip za enviromental movement.
nakon sedam godina
sjedimo kod mene doma,
svratila si jer ti stara živi u blizini.
otišao je sa Srpkinjom iz Vukovara,
on, koji se najviše kurčio hrvatstvom.
rekao je da mu se dogodila priča
koju ne može propustiti.
324