u komad
krvava mesa
tako je
jezivo živ
zazivam ga imenom u nadi
da me neće iznutra proždrijeti
iznova čitam pjesmu
za ženom
i dok čitam
vidim kako
ispija nešto
s okusom plijesni
dok
je
ispisuje
lice mu poprima izraz gađenja
zdvojan odlaže pero na stol od
sibirske cedrovine
obara umoran pogled
šuti zguren kao
osumnjičenik
silaziš zgradom šiziš
od cjelodnevnog po(o)sobljavanja
korak! koračaj! koračaš nogostupom zdesna
kolonada rasvjetnih stupova s lijeva kesten
platana kesten u prostor utiskuju svoje
grafeme
y ne pokazuje utješnu raznošku
zaljubljene paralele kolotraga ljuljaju obzor
tražiš prijelaz iz zebnje na zebru koja ubrzava
zaborav prethodnih koraka
prema nasipu-planini do rijeke gdje si ravan
izvaran udaraš vodeni žig izravno
ne možeš preplivati svoju narav prekjučer
ukinuli skelara?!
uzmičeš kao uvijek od cilja koji se sad i rasipa
po kapcima iza kojih spavaju budalaste lastavice
296