Monika Herceg
Zečje smrti
u životinje smo pažljivo spremali smrt
hraneći ih svježe pokošenom travom i sijenom
a onda tu istu smrt vadili iz njih bezbolno
jednim rezom ispod vrata
krzno zečeva uvijek bi visilo na starom orahu
kao prevelik kaput
a kraj krznenog odijela
mišići koje smo ogolili
posramljeno su gledali prema nama
i lelujali u naletima vjetra
očevo ukočeno tijelo majka je
našla kraj zečinjaka
jednog rujanskog jutra
naslutivši tako aksiom
kojeg smo rijetko svjesni:
smrt kojom hranimo druge
ponekad se nehotice
vrati i u nas
Brkovi
na kraju je majka rekla
da je ionako već nekoliko puta pokušao
ukrasti rasprsnuće prezrelim plodovima
i poput njih se vratiti u okrilje truleži
omčom oko vrata na tavanu
nije izlazio iz sobe sigurno mjesec dana
nakon sprodovoda i bilo je to jezivo utješno
268