BKG № 34 BKG 34 | Página 234

Vidjevši u što se sve izrodilo znao je često govoriti Kamo sreće da se ni on nije vratio Da je zauvijek ostao tamo negdje u nekom rovu sa svojim prijateljima Svi smo u takvim trenucima zajedno kao obitelj plakali Moj otac je bio u ratu Gospodo nikada nije rekao nijednu ružnu riječ O svojim protivnicima s druge strane u istom kalu Znao je nisu mu oni pravi neprijatelji jer rat će se i dalje voditi Dok god ima vas u zaleđu Moj otac je bio u ratu Za razliku od vas on je jedan jako fin i pristojan gospodin Ja vidite to nisam jebem vam mater svima Moj otac je bio u ratu On je jedno ja sam nešto posve drugo i ne ću Sudjelovati u nekom novom koji tako zdušno spremate S vašim istomišljenicima s druge strane razuma I njima bih također rado jebao mater ali mislim Naivan kakav jesam da je takvo što ipak dužnost njihova naroda *** Prvi put sam ubio Prije nego što sam i počeo živjeti Nagurivali smo se na igralištu Zbog lopte ili pičke Ne sjećam se više Ostao je ležati točno onako kako je pao Dok mu se ispod glave maljala crvena mrlja Stajao sam tako jamačno dosta dugo Stajali su i svi drugi osim njega koji je ležao Tko me i kako odveo na sudu sam rekao Ne sjećam se više Složili su se da je riječ o nesreći I zbog olakotnih okolnosti Poslali me u dom za maloljetnike Ne ću vam dalje govoriti kako je tamo bilo 234