Matko Baković
PJESME
***
Nekad se osjećam kao Ivo
Andrić u Zagrebu hiljadu devet stotina
I četrnaeste
Ni nacionalist ni evropejac
Atentator
Sto godina prije osuđen
Na zaborav historije
A mladići su pjevajući odlazili
Put posut cvijećem put pod cvijećem
Nekad se osjećam kao Tin
Ujević u Zagrebu hiljadu devet stotina
Četrdeset i pete
Ni čovjek ni živina
Kolaborator
Sedamdeset godina prije osuđen
Na zaborav šutnje
A mladići su se pjevajući vraćali
Put posut cvijećem put pod cvijećem
Nekad sam jednostavno i samo Matko
Baković u Zagrebu sto godina
Prekasno za bilo što suvislo
Ni ljubavnik ni poeta
Bez muze masturbator dvije hiljade
I četrnaeste osuđen
Na obični zaborav
A mladići pjevajući iščekuju neko novo klanje
I put posut cvijećem put pod cvijećem
232