Marija Knežević
VAJNA TAJNA
Iz knjige u nastajanju Krajnje pesme
Plemeniti poklonici poezije,
Taj uzvišeni soj,
Uglavnom ne slute mnoge pute
Svirepe kud zapada pesnički rod.
I to je pravda lepotom nazvana
Ravnoteže.
Dok nekog boli, drugi da vole verse.
Za to vreme bumerang plete vreže.
U tim ukrštajima
Nikome znanog voznog reda
Zapravo
Nastaju pesme.
Inače
Bog vam ne dao ono što vam pesnik
Ni mahnit ne bi poželeo da spoznate
Te ponore gde niču najlepše reči.
Marija Knežević, 1963, Beograd. Pesnikinja, prozni pisac, prevodilac,
profesor književnosti. Diplomirala je na grupi za Opštu književnost i teoriju
književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu i magistrirala Komparativnu
književnost na Mičigen univerzitetu (Michigan State University) gde je i
predavala kreativno pisanje u periodu 1996-2000. Između ostalih poslova,
radila je i kao novinar u Radio Beogradu. Član je Srpskog književnog društva.
Član Upravnog odbora Balkanskog književnog glasnika. Ima status
samostalnog umetnika. Njene pesme, eseji, priče, prikazi i prevodi mogu se
naći u gotovo svim domaćim i mnogim inostranim listovima i časopisima za
književnost, kao i u velikom broju domaćih i stranih antologija.
Od istog pisca: Hrana za pse (roman u kratkim pričama, Matica srpska, Novi
Sad, 1989); Elegijski saveti Juliji (poezija, BIGZ, Beograd, 1994); Stvari za
224