BKG № 34 BKG 34 | Page 205

ma hajte, kaže majka, pa i ja sam slavonka, ma što je svijet mali, bože, ali sam već dugo tu za snahu, a ovo ovdje vam je moja kćer pa onda znate koliko dugo, i ostala sam ovdje makar su i svekrva i muž već dugo pokojni, a kako ste vi završili ovdje, a majstor kaže ne biste mi vjerovali, gospođo, ali ja sam vam u slavoniji imao curu, i sve je bilo spremno za vjenčanje, a onda me pozvao prijatelj da mu ovdje budem kum i zagledam se u drugu, šta ćete, gospođo, sudbina je sudbina, od nje još nitko nije pobjegao, isto kao i vaša kupaonica, je li, da nije bilo te cijevi ni mi ne bismo sada ovdje jeli faširane šnicle s restanim krumpirom. imate vi pravo, kaže majka, sudbina je to, a koliko će vam dana trebati da sve to popravite, završite, a majstor kaže ne znam, gospođo, ja vam znate radim kao portir u toj jednoj firmi, morat ću vam kopati i na dvorištu, ali sad me prvo čeka pet radnih dana, a onda imam dva slobodno. VJEČNOST noć sa srijede na četvrtak jedna je sasvim obična vječnost ništa u njoj nema drugačije ništa posebno u odnosu na bilo koju drugu vječnost u jedan sat je isto kao i u pet palim televizor čitam vijesti na ekranu pred nama je vruće ljeto pakleno rastu cijene nafte trajekata katamarana autocesta ugostitelji zadovoljno trljaju ruke sada je u kini jutro kinezi se guraju u podzemnoj zalijepljenih lica za staklo vidjela sam slike putuju s kraja na kraj grada odlaze na posao nije ih briga 205