Lidija Deduš
ANDEGDOTA IZ MLADOSTI MOJIH RODITELJA
(ili: kako je pezejac ipak upalio)
auto je stao nasred željezničke pruge
i ni da mrdne.
na stražnjem sjedištu sjede dvije žene.
u rukama drže djecu.
za volanom jedan muškarac kurbla.
drugi odostraga gura.
prednji kotači su zapeli za pružni utor
i vrte se u prazno.
iz daljine se čuje sirena dolazećeg vlaka.
rampa samo što se nije spustila.
jedan kurbla.
drugi gura.
žene čekaju da se nešto desi.
i nikome ni na pamet nije palo
da bi trebalo pobjeći glavom bez obzira.
bilo im žao ostaviti pezejca.
MOJA PRABAKA JE UMRLA DVAPUT
kad je moja prabaka prvi put umrla
obaviještena su sva njena djeca.
okupila se rodbina
pozvali su svećenika
u sobi su joj postavili odar da bi je
prema narodnom običaju
prije ukopa
tri dana i tri noći oplakivali.
problem je nastao
kad je jedna od pratetaka
radi obrednog kupanja
staricu stavila u kadu punu vode.
nakon skoro dvanaest sati
prabaka se probudila iz katatonije
203