Ana Mušćet
DVIJE PJESME
Kako je uzbudljivo čuti glas u mraku i, ne, on nije istovjetan onome u tami
glas u mraku modre je boje, vibrira na izrazito britkoj frekvenciji
prigušen je, pritajen, prisan, primamljiv, pri
Nekoliko je uvjeta. Izvođač, mrak, publika, položaj. Svak na svome mjestu.
To je receptura originalne modre.
Ona je praškasta, olovna, odmah se arhivira i neotuđiva je
Modra je dogovor. Modra boja je dogovor. Ona je sordinantna stajaćica
uleknuta
na odstajanju točno 20 cm iznad izvođačeve dijafragme. Potrebno joj je 5
sekundi da se
otisak povuče kao kad se tijelo prebacuje na drugu strana madraca od
memorijske pjene.
I to je dogovor. Modar. Odsvirati bi ga znao samo jednooki trubač, patuljak,
negdje u udaljenim planinskim zabitima, koji usred noćnog crnila traži
pravdu za nepravedno kažnjenog pastira.
*
Trebam vrijeme da se spotakne, da se susretne, da si pruži ruku, da stisne
žestoko, da izrazi nezadovoljstvo, da obeća poziv, da tvrdi, da laže da ima
broj, da se nasmije, da hini da mobitel vibrira, da pri okretu lijevom nogom
započne odlazak, da pomisli - za ovo, ja nemam vremena.
Kondicional je vrijeme kojem se najviše znoje dlanovi.
17