Zaustavljeni nadomak susreta, Koji je podsetio da sve što je bilo juče Danas pronalazi svoj put u ostacima izgubljenog.
Brine me ljubav što vozove čeka, Napuštena na peronu sedi. Na dlanu dečaka otkriven svet- Leptir se umirio pred poslednji let.
Sakupljam reči iz kišnica pa ih prosipam po nepcima, Zagađene reči teško se čiste Ja ih čitam sa usana, rasute po gradovima – Zamenili su imena ulica.
Nije to poslednja igra, niti u kalendaru precrtan u mesecu poslednji dan. To san je moj, što na vetru titra – ruke ti pruža drhtavi dlan.
Sa tih dlanova napij se vode.
Izvor je sačuvao poneku kap, Do kuće se samo neparni brojevi nižu,
Ulice gusenice, godinama uzmiču nastavljajući da gmižu...
Udahni mi novi otkucaj u prašnjavom danu. Sklopi mi umorne veđe što bi da utonu u san.
Udahni tim poljupcem miris iz kose. ispričaj mi bajku za laku noć.
Prosjak sam što sakuplja izlizane snove sa ulica – da li si onaj kome vrata otvaram?
Pogledaj! Neko prodaje cveće – na mestu gde smo se rastali.
168