Duška Mušić
SVITANJE
rekao si ne cmizdri, sve žene hvataju na suze
nerviraš, ista si kao i svaka druga ...
posušila ih, zgazila, zvijezde zjenicom gađala
mrakom tišinu suzila, zoru kapima okapila ...
rekao si ne cendraj, podnesi malo boli
gadljiva si, ne budi kao zadnje žensko...
jecaje zavezala u babinu maramu
stisnula dušu u zobnicu zlokobnu...
čekala da okiši pepeo u meni, lutajuć do hada i natrag
rekao si ne ljubi me, ni jedna od vas nije iskrena
prodajete se za sitnu lovu, ne voli me i ne diraj
i šta ima za ručak...rukama hvatala zadnji sjaj
mazala hladan zrak na rano jutrenje,
prala se u ledenim brzacima
okajavala trud svoj bačen uzalud
hranu na stol stavljala, kao svaka druga žena
drhtala od suza utišanih, kao zadnje žensko
i volila i ljubila negdje daleko, daleko
daleko od ovoga moga svitanja ...
Duška Mušić, 1955, Metković. Živi u Pločama. Objavila dvije knjige:
"Valunzi" i "Mamac za lignju", u pripremi je treća knjiga pod radnim
nazivom "Pod travicom zelenom" .
135