Ajtana Dreković
ONO ŠTO SE NE VIDI
Drvo lakirano mesečinom
na podlozi mraka.
Iza svake grančice po jedna zvezda –
ono što se ne vidi.
Onaj koji bi granu da pomeri
sličan je onom
koji bi da dodirne, a udalji,
koji bi da docrta, a zaprlja,
koji bi da očisti, a učini starijim.
OBALA
Pored vode leži kao naborana koža.
Nekad na dnu velikog mora,
danas je zapljuskuju nejednaki talasi.
Nekad nedodirljiva,
danas ni stalni oblik nema.
Osuđena na večno primicanje
i odmicanje vode,
na oseku, plimu, vetrove i talase,
da niko sa sigurnošću ne može reći
gde prestaje more, a gde ona počinje,
Samo večno gleda kako razorne reke
stigavši do velikog mora
zauvek gube svoju moć.
12