Sačuvaj bože
Kakav smutljivac
Imitacija takva bedna
Za mene da se izdaje!
Dobro je što to nisam ja,
Kao što zasigurno nisam,
Jer ubio bih se stvarno
Od te nesreće.
I šta hoće taj tip, uopšte?
Zašto se lažno predstavlja
I samo me stalno blamira
Na poslu, ulici, posvuda?
Ponižava me pred ženom,
Šefu se dodvorava
Pred poslovnim partnerima
Budalu pravi od mene
U marketu muva kasirke
Na vratima se s poštarom svađa.
Zamera me sa službenicima
Saobraćajca pita,
Zamislite samo,
„Što u policiju
Primaju psihopate?“
I svi zaista misle
Da sam to stvarno ja
(Kakve li besmislice!)
Taj nezreli, tupavi zvekan
Ta bedna imitacija mene.
Ne, to nije moje vreme,
Ni moja sudbina, niti život
Drugi je neko to
Samo mi nalik
Prividno sličan, i ništa više.
... Probudiću se jednog jutra
I s olakšanjem to shvatiti.
29. marta 2017.
115