smo mislili da možete da dajete mesečno deset evra. Šta je deset evra,
ništa. Ali, neko deset, neko dvadeset, pa tako trideset ljudi i - majstorovoj
ženi i deci malo lakše.
E, sad se Gale iznenadio. Zapravo, bio je šokiran. Njegov život uprevo je
dospeo do organizacije života u gansgsterskim fimovima. Porodica pomaže
ženama onih koji su pali i udovicama. Porodica brine.
- Nema problema, Mileta. Hoćeš sad odmah da ti dam deset evra? – pribrao
se Gale i mašio se za džep da u maloj pregradi novčanika nađe crni fond u
kojem je obično, imao barem po pet ili deset evra za nedajbože. Lokalne
pare je normalno trošio, a čak i sitne evre pažljivo je čuvao kao da su mnogo
vredniji, ostalo mu je to iz doba sankcija pod kojima se zemlja bila našla kad
je Gale bio u najboljim godinama. Kum psihijatar znao je mnogo o
traumama detinjstva, ali Gale je znao više – znao je i o traumama Najboljih
godina naših života Vilijema Vajlera.
- E, dobar ste čovek, profesore, znao sam – šljepio ga je Mileta po leđima,
uzeo dve novčanice od po pet evra u papiru i stavio ih u džep.
- Pa kad si mi dao ponudu koja se ne odbija – pokušao je da bude vickast
Gale parafrazirajući rečenicu iz Kopolinog Kuma.
- A? – nije Mileta znao o čemu se govori.
- Ma, ništa. To je iz Kuma. Jesi li gledao taj film? Zapravo su tri filma. . .
- A, to. Jesam, nekad davno. Al Paćino, Marlon Brando. . .
- I Dajan Kiton – tiho je dodao Gale.
- Aha, nije loše. Al meni bolji bili Dobri momci, s Robertom De Nirom, ako
niste gledali mogu da vam donesem. . .
- Gledao sam, kako da nisam, Skorceze.
- Ne znam koga on glumi, al eto to je baš dobar film po meni.
194