vota Lib(ero) p(atri) Cap(edunensil), kako je već istaknuto, postavili su odreda
domaći ljudi: T. Aur. Provincialis ob honorem Ilviratus (CIL III 8354, Titovo Užice)
i T. Aurelius Nigrinus (Spom. 71, br. 598 = 98, str. 248, Titovo Užice). Posvetu
pak Io(vi) C. . . (CIL III 14608, 9 = Spom. 37, br. 68, Gorobilje), postavio je T.
Aur. Proculus, a /. O. C(ohortalil) ili C(apitolinol) s (acrum) P. Ael{ius) Pla[tor. . .
(Spom. 71, br. 251, Radoinja). Još se susreću i Jupitrove specifikacije kao Fulgerator i Cohortalis75.
Što se tiče posmrtnog kulta, vidjeli smo da se na području cijelog municipija
podjednako javljaju iste forme spomenika sa istim motivima posmrtne daće, Atisa,
Genija i drugih sadržaja, po čemu se ovo područje i izdvaja kao posebno i specifično u etničkom i kulturnom pogledu76.
Sudeći, dakle, po domorodačkoj osobnoj antroponimiji, po kultovima i posmrtnom kultu napose, nošnji i nekim drugim elementima duhovne kulture77, istočni,
brdoviti dio municipalnog teritorija pokazuje (nešto) veću konzervativnost od
zapadnog. Uostalom, taj je dio i rimski civitet dobio nešto kasnije, pa na njemu
prevladavaju Aelii i Aurelii.
Na cijelom teritoriju municipija su prevladavali tradicionalni oblici ekonomije,
u kojoj su značajniju ulogu igrali robovi (i liberti), što dobro potvrđuje i epigrafski
materijal. To znači da se privreda ove političko-upravne zajednice, koja je bila
oslonjena na djelomično plovnu rijeku, bazirala u prvom redu na stočarstvu i zemljoradnji, napose na velikim posjedima. Vjerojatno je prevladavalo stočarstvo ekstenzivnog tipa, ali valja računati i sa šumarstvom, trgovinom i transportom po Drini,
naročito voluminozne robe (kamen, kvarcit za staklarske peći, drvo, rudarski poluproizvodi itd.). Međutim, u ekonomici područja značajnu je ulogu imalo i rudarstvo, i to ne samo prije odvajanja Domavije, ali za to nema potvrda ni u izvorima
ni u arheološkim nalazima. Makar i u manjem obimu, rudarske i talioničke djelatnosti je moralo biti i u gorovitom području Tare i Zlatibora. Veze su se, po svoj
prilici, održavale i sa susjednim rudonosnim oblastima oko Kosmaja i Rudnika
te oko Kolovrata na Limu 78.
Na velikim posjedima, koji su se očito sastojali od oranica (njiva), pašnjaka
i šuma (fundi, praedia), radili su robovi i liberti, što potvrđuju i natpisi:
S]eiae Fl(avii) Silvani serv(a)e,[Sc]orpus maritus, WM XI, 159 (Skelani). = C.
III 14219,13.
Aur(elius) Licinius. . . Aurielià) Thana patrono, WM XI, 157 (Skelani).
Fl(aviae) Tattae libertae et nutrici, Fl(avia) Prisca c. f. et Dazieri vil(ico), C. III,
8350 (Karan)79.
75
Dedikanti su: T. Aur(elius) Marcus (Spom. 98, n. 327 = 93, 152, Prilipac) i T. Aur(elius)
Pr ocul us (CIL III 14 60 8 —9 , G o robilj e). Po sv et u /. O. M. p ost avil a j e Aur elia lac a (CIL III 14619,
Bioska), čini se ona ista koja je posvetila i aru Lib(ero) p(atri) (CIL III 12718, p. 2328, 116, Vrutci).
76
WM BH XI, 1909, 165 = GZM XIX, 1907, 453. Usp. GZM XLVI, 1934, 27. i dalje. Usp.
ibilj. 70. F. Papazoglu, ŽAVII, 115.
" Nakit: WM BH XI, 1909, 159, si. 70, 71, i 72 = AEM X, 211; nošnja: ibidem, 164, si. 86
i 87 i br. 21, 28, 49, 50 itd; ornammtika: GZM XLVI, 1934, 33—35.
78
A. Mocsy, Moesia Superior, 207. — Iz doline Morave oko Čačka jedan je put vodio
preko Jezdina, B. Kanitz, 1892,147, na selo Negrišori u Dragačevu, pa obilazio Ovčarskokablarsku
klisuru, i silazio u požešku kotlinu, usp. M. Zotović, Užički zbornik 2, 1973, 29. O rudarskoj
djelatnosti svjedoče natpisi: Aur. Valerius arc. f(isci) D(alm), Spom 47, 183, Rudnik, i S(ilvano)
A{ugusto) Mercurius argenti actor, VHAD 15, 1928, 37, Prijepolje.
79
G. Alföldy, Die Personennamen, 186, ispravlja u Dazi[o] fr(atri) i(psius) viliico). G. Alföldy, Die Sklaverei, 136. i d„ smatra da se u unutrašnjosti Dalmacije ropstvo svodilo na kućnu
upotrebu robova. Njihova uloga u zemljoradnji nije bila značajnija, jer su osnovu zemljoradnje
činili — sitni slobodni seijaci, a na posjedima „slobodni najamnici" (faglöhner) i zakupnici {coloni).
190
Aur{elius) Lucretius. .. slervus]"!, CIL III 8351 = ILJug. 1496 (izgubljen^).
Na nekim se natpisima javljaju imena pokojnika koji bi, bar jednim dijelom,
mogli biti libertinskog porijekla, ali ine moraju: Aur(elia) Varra, Fl(avid) Gentilla,
Claudia Hilara (C. 3, 8339, 8349, 12743), Claudia) Cattaï Annia, Sarnus, Tryph(o)so
(WM XI, 152, 161), Fl(avia) Dalmat(a) (Sp. 71, 84) itd. Većina ih je domaćeg porijekla.
Municipij je osim riječnog puta, imao i inače dobro razvijenu prometnu infrastrukturu. Jedna je cesta iz Skelana vodila preko Visibabe u područje Zapadne
Morave81, pa je njime cijeli region oko Požege (pagus?) gravitirao svom administrativnom centru u Skelanima. Dobre su veze, preko Bosne, postojale i sa provincijskim,
(upravnim) centrom u Saloni82, s kojom je municipij na Drini imao žive odnose.
U Saloni su umrla i dvojica njegovih magistrata, dekurion i duovir T. Ael(ius) Martialis (C. 3, 8339 = Sp. 39 (1903), 83, Visibaba) i dekurion T. Aur{elius) Marcus
(C. 3, 8344, Vranjani).
Napokon, ukratko ćemo raspraviti i pitanje odnosa municipija Malvesiatium
prema keltskom gradu Kapedunumu (Strab., VII 5, 12: ήσαν δε και πόλεις αύτοϊς
Έόρτα και Καπέδοννον), koji se obično locira u Titovo Užice i tretira kao poseban
municipalni organizam. Do takvog su zakljucka došli neki istraživači upravo na
osnovu restitucije spomenutog epiteta C{apedunuml) i Cap(edunuml) sa votivnih
spomenika Libéra i Jupitra iz Titovog Užica i okolice83.
S tim u vezi je F. Papazoglu upozorila da se na dosad poznatim epigrafskim
potvrdama Capedunum nikada ne navodi kao municipij, nego (samo) kao lokalitet
(grad ili možda oppidum, ili castelluml), pa kako je područje Užica, bez svake
sumnje, pripadalo teritoriju municipija Malvesiatium — to potvrđuju natpisi iz
susjednog Karana, na kojima se navode dva dekuriona m{unicipii) Mal(vesatium)Si,
Capedunum s naših spomenika se ne može identifkirati s Titovim Užicem. Stoga
bi, po mišljenju F. Papazoglu, keltski polis Kapedounon (Strab., o. c.) valjalD tražiti
na užem području plemena Cap(. . .), negdje na širokom teritoriju koji je bio pod
administracijom malvezijatskog municipija. Etničko ime toga plemena javlja se
kao epitet Libéra: L{ibero) piatrï) Cap . .) = Cap(edunensi) i Jupitra (loiyï) C . . .) =
= C(apedunensi), prvi iz Titovog Užica (Mačkat), a drugi iz Gorobilja, jugoistočno
od Visibabe. Nema zato nikakve smetnje, zaključuje Papazoglu, da se područje
Titovog Užica s posvetama L. P. Cap . . . (dolazi i Lib. P. C. . .) i Io(vi) C. . .
80
Trypho je grčko ime, G. Alföldy, Personennamen, 314 = GZM XIX, 1907, 450, si 38 =
C I L I I I 1 4 2 1 9 , 1 4 ( f r g ) , v j e r o j a t n o r o b i n j a , a l i t o s e i z k r n j s g n at p i s a n e v i d i .
81
Usp. bilj. 78.
82
I. Bojanovski, 1981, 125—187, posebno 163—180. Usp. C. Patsch, Nalaz novca kod.
Višegrada, WM BH VI, 1899, 251—252 = GZM IX, 1897, 526—528, i miljokaz u Štrpcima (Rudo)
I. Bojanovski, ARR VI, si. 1 i bilj. 42. O infrastrukturi područja, vidi I. Bojanovski, Gornje
Podrinje u sistemu rimskih komunikacija, Godišnjak CBI — XXV, 1987, 71—182.
83
Vidi bilj. 71. Iz epiteta Cap... prvi je K. Patsch restituirao toponim Cap(edunum), a zasniva
s e n a S t r a b o n o v u p o d at k u , ( V I I 5 , 1 2 ) p o k o j e m s u S k o r d i s c i i m a l i d v a g ra d a , K a p e d u n u m i E o r t a .
Usp. C. Patsch, JÖAI 5, 1902, Bbl. 41—42. i Sitz. Ber. Ak. Wien, 214, 1, 84. Usp. D. i M. Garašanin, Arheološka nalazišta u Srbiji, Beograd 1951, 109, 113. i 210, i M. Grbić, Arheološki spome-nici i nalazišta u Srbiji I, 13. Cf. A. Mayer, Die Sprache, 179. Navedenim hipotezama se usprotivila F. Papazoglu, ŽA VII, 121: „Cette localité n'était pas un municipe et probablement, ne
s'appelait pas Cap . . .", itd. Cfr. nav. dj,, 119. i dalje.
CIL III 3340 i 8343. F. Papazoglu, ŽA VII, 121.
191