Aelii
Aelii nisu jako brojni s obzirom na prostranost municipija, što je vjerojatno
posljedica stradanja spomenika u torn kontinuirano gusto naseljenom području:
P.Ael{ius) Iustus d(e)c(urio) m(unicipi) Bist. . . (ib. Ael(ia) Procula coniux)
CIL HI 12761, Fazlići kod Bile (Travničko polje).
. . . et Aelia T. £>.?? (lose čitanje?), M. M an die, Vezirski grad Travnik,
1931, 22, Mali Mošunj.
Ael(ia) Proc[ul]a (ib. T.Fl. . . dec. mun. Bist.) GZM 1906, 154, si. 4, iz Varvare.
Ael(iae) Victorinae (ib. FI(avia) Flaccila) GZM 1906, 155, si. 5, iz Varvare.68
Aurelii
Aurelii su najbrojnije zastupljeni u Zenici, što bi moglo značiti (ako nas statistička metoda ne vara) da su peregrini u ovom dijelu municipija posljednji dobili
civitet, tek Karakalinom reformom (212. g.); ako je brojčani odnos pojedinih carskih gentilicija iole realan, to bi moglo imati reperkusija na naš osnovni problem,
a to je ubikacija centralnog mjesta municipija.69 Iz Zenice su slijedeći Aurelii:
A(u)re(lio) Probo pa(tri) (ib. Li(ciniusi) Victorinu{s) mi(les) le(gionis) II ( ? ) . . .
Procul(a)e ma(tri) CIL III 12764. 70
Aur(eliae) Procul(a)e (ib. T. Fl(avio) T. f. Lucio dec. mun. Bis., spomenik je
postavila Fl(avia) Procilla CIL III 12765 (2—3. st.).
Aur(elius) Crescen[t]inus et Iuliana parentes Feliciano fil. CIL III 12768 (poč. 4.
st.).
Aure(lia) D. . . . Amelia . . . coniu[gi CIL III 12769 (3. st.).
Aurel(iae) Procul(a)e . . . Aureli(us) Nepos et Procilla filiae CIL III 12770 3. st.).
A]ur(elia) Apronia (ib. T. Fla(vio,Apron[i marito . . .] CIL III 13865, Mali
Mošunj.
Aur(elius) Β (?) (ib. Crescens ili Crescentinus GZM 1916, 488, br. 4, si. 16c,
Mali Mošunj.
Aur[elio) Tironi GZM 1960—1961, 234, si. 4, Gornji Vakuf.71
Stranci su na Vrbasu i Lašvi dosta rijetki, kao Pompei CIL III 8380?, ulomak
natpisa iz Malog Mošunja; Plotii (?) GZM 1893, 703, br. 7, ulomak iz Malog Mošunja; Valentio CIL III 8384 (2766) iz Putičeva kraj Travnika, sve Italici, svi iz kasnijeg Carstva.
Dosta su rijetka i domaća ilirska imena, kao SeptP.]mius Bato e[t Opial]va
ili [Ingen]ua ili si. CIL III 12779,72 Plato[r Batojnis f. CIL III 12772 iz Zenice, te
68
Dopuna [β. Aelio Val]enti (ib: [Aeliae U]rsinae) iz Viteza, K. Misilo, GZM XLVIII,
1936, 24, nije prihvatljiva.
69
Predominacija Aurelijevaca u Zenici (3. st.) ukazuje da su brojni peregrini dugo ostali
bez ciyiteta, a to umanjuje i moguénost lociranja Bistue Nova u Zenicu.
™ Licinius Victorinus, miles LEG II AD je domorodac, što se vidi po imenima roditelja.
Ονο je ujedno i jedini vojnički natpis s područja municipija. Usp. M. Pavan, Ricerche, 59 i G.
Alföldy, Personennamen, 95. i 328. Potječe iz kasnijeg doba.
7
1
J. Petrović, GZM (A), n. s. XV—XVI/1960—61, 233, si. 4 = A i J. Šašel, lLJug. II,
73, br. 627. Usp. I. Bojanovski 1974, 144.
72
Bato i Opiava (?) su ilirska imena, K. Patsch, GZM V, 1893, 702. Čitanje Opia?]va nije
sigurno.
166
Lupus et Gresa (ib. Lucio puero), Spom. 88 (1938), 107 iz Stranjana kod Zenice.73
Imena kao što su Crescens (CIL III 13864 Mali Mošunj), Rufus (Rufofilio) Travnik
vezirski grad, 22 iz Malog Mošunja, te Lucius (vidi gore) vrlo su proširena u kasnijem Carstvu; česta su i kod epihorskog stanovništva, tako da ih možemo tretirati
kao domaća.74
Svi poznati magistrati mun. Bist, su domaći ljudi, što znači da se municipij
postupnom romanizacijom domaćeg stanovništva razvio iz epihorskog supstrata.
Među dek urionima i duumvirima brojčano dominiraju Flavii, koji su ujedno i prvi
nosioci gradanskih prava u svojoj civitas. Oni su preuzeli i upravu u novoosnovanom municipiju. Pa, iako su sačuvana epigrafska svjedočanstva ο municipalitetu
Bistue Nova relativno kasna, najranija su iz prve polovice 2. st., dakle istom u drugoj
ili trećoj generaciji potomaka prvih Flavijevaca, u nauci se ipak smatra da je municipium Bistuensium bio osnovan još u vrijeme dinastije Flavijevaca, i to od njenog
osnivača Vespazijana (69—79).75
Bio je to, vjerojatno, jedan od onih Vespazijanovih intervenata, u stvari, izraz
njegove zahvalnosti onima koji su mu pomogli u borbi za prijestolje, na što smjera i
Tacit (Hist.2, 82, 3: multos praefecturis et procurationibus, plerosque senatorii
ordinis honore percoluit, egregios viros et mox summa adeptos). Međutim, bio je to
proračunati potez, koji se uklapao u veliki Vespazijanov projekat urbanizacije
Ilirika, ο osnivanju niza autonomnih gradova — prvenstveno u Panoniji — kao
što su Siscia, Sirmium, Andautonia, Neviodunum, a možda i Mursa, pa Flavia
Solva u Noriku (Plin. III 146).7e
Flavijevski municipiji u provinciji Dalmaciji su Scardona i Flavium Fulfinium
(Omišalj na Krku) u primorskom pojasu, a Skelani (Mun. Mahesiatium), Bugojno
(Bistue Noya) i Golubić kod Bihaća na Uni (Raetinium), u unutrašnjosti. Za
Bugojno — mun. Bistuensium (=[Bis]tuatiuml CIL III 8783 Sućurac u Kaštelima)
poučna je i simptomatična analogija upravo sa Skelanima na Drini. U pitanju su,
naime, dva velika rudarska bazena u unutrašnjosti Dalmacije, a upravo je Vespazijan, odnosno njegova stranka, slabo stajao s noveem i oružjem (Tac. Hist. 2,
81 ; Suet. Vesp. 16, 3), što je njegove pristaše prisililo na što vécu proizvodnju metala
za izradu oružja i kovanje novea (Tac. Hist. 2, 82: . . . . destinantur validae civitates
exercendis armorum officinis etc.), pa je tada, kako dobro naslućuje J. Šašel, osjetno
porastao priljev rimskih građana u dalmatinske rudnike (faceva aff luire un maggior
numéro di cittadini alle miniere dalmatiche).11
Na tome procesu J. Šašel zasniva i naglu difuziju imena Flavius u Dalmaciji
koje u to vrijeme (a ni kasnije) nije bilo prošireno ni u Panoniji ni u Noriku, a u
73
Ο domaćem konzervativizmu vidi C. Patsch, Die Herzegowina einst und jetzt, Wien
1922, 92. i dalje. — Natpis je objavio i K. Misilo, GZM XLVIII, 1936, 24.
74
Ime (cognomen) Quartinianus, CIL III 8383 (2765), usp. p. 1035, zabilježeno je samo
u Putičevu (ib: Elpis, supruga koja je postavila spomenik, lijepi cipus, sada u Beču), vjerojatno
oboje libertinskog porijekla, pripada kasnijem dobu. Imena na -ianus karakteristična su za kasni
prineipat, G. Alföldy, Personennamen, 366.
75
K. Patsch, GZM XVIII, 1906, 156. D. Sergejeski, GZM XLIV, 1932, 37. E. Pašalić
I960, 40. M. Pavan, Ricerche, 58. G. Alföldy, Dalmatien, 156. J. J. Wilkes, Dalmatia, 274.
Bistue Vetus valja identificirati s današnjim Duvnom, ne s Varvarom, kako to cine gore navedeni
autori.
7
6
Pregled (rassegna) Vespazijanova panonskog i balkanskog projekta daje J. Šašel, La
fondazione délie città flavie quale espressione di gratitudine politica, u La città antica corne fatto
d i c u l t u r a , A t t i d e l c o n v e g n o d i C o m o - Be l l a g i o 1 6 — 1 9 g i u g n o 1 9 7 9 , C o m o 1 9 8 2 , 1 — 1 1 .
7
7
Ibidem, 6.
167