ce ste (agger), pa se i danas dobro prati.84 Milijacije što ih daje Tabula potpuno se
uklapa.ju u ore sa terena (53 m. p. = oko 78 km).55 Na odsjeku Aržano — Duvno i
Patsch je dobro poznavao ovu cestu (G2M 1906, 158), ali ju je od Duvna dalje
proveo preko Ravanjskog polja i Varvare na Gornji Vakuf, umjesto da je vodi
jedinim prirodnim pravcem preko Kupresa i Kupreških vrata (1384 m) u rimsko
naselje na Poričnici u Bogojnu (Bistue Nova).56 Daje cesta vodila preko Ravanjskog
polja, Varvare i Gornjeg Vakufa (po Patschu Ad Matricem), bila bi duža otprilike
za 33 km (oko 22 m. p.) od one čije podatke daje Tabula (Bistue Vêtus XXV m.p.
Ad Matricem XX m.p. Bistue Nova), a koju smo na drugom mjestu odredili pravcem
Duvno — Otinovci — Vrila (Kupresko polje) — Velika vrata — Bugojno.57 Problem
je, dakle, u pogrešnom vođenju ceste na terenu, ali i u shvatanju daje Tabula na
ovome poligonu ,,krnjava", jer da na njoj nema Delminiuma.58 Prema tome,
komunikacija Salona — Trilj {Tilurium) — Buško blato (Ad Libros) — Privala (In
monte Bulsinio)09 — Duvno (Bistue Vêtus) — Otinovci (AdMatricem) — Bugojno
(Bistue Nova), u stvari varijanta današnje ceste Bugojno — Kupres — Duvno — Karlov Han (Prisoje) — Trilj — Solin, odgovara trasi ceste koju ima Tabula Peutingerijana. Ona je jedina bila obilježena miljokazima i biljezima za snijeg („Schnezeichen", po Ballifu). Od nje su se kao od kičme prometa odvajali svi ostali putovi
u regiji Duvanjskog, Kupreškog i Bugojanskog polja, pa stoga sve takve putove,
kao što su i oni iz Duvna u Gornju Ramu (via Ravno) i iz Varvare preko Paloča
u Gornje Skoplje, valja tretirati kao regionalne ili lokalne, a najčešće su to stari
stočarski i rudarski putovi.
Tako nas, u nedostatku natpisa, upravo hodološka istraživanja dovode do
zaključka da središte mun. Bist. . . valja tražiti u Bugojnu, u antičkoj Bistue Nova,
a ne u Malom Mošunju (Vitez), koji se nalazi još oko 36 km istcčnije. Time se ujedno
u potpunosti uklapamo i u podatke koje daje Tabula, što potvrđuje tačnost njenih
podataka, topografije i milijacija.60 Iz toga se konteksta ujedno vidi da Delminium
(lokacija Delminija odigrala je u historijatu hodoloških istraživanja vrlo veliku ulogn), iako je to bio vrlo značajan delmatski grad, nije ležao na itinerarskoj cesti (Tab.
Peut.), nego na jednom priključnom putu koji se odvajao (otprilike) u Duvnu i
54
Cesta je vodila preko Vedrina, Tijarice i Brekala na Reniée (iz Renića potječe pet miljokaza!), te dalje preko Bukove Gore (po Radimskom, GZM 1894, 299 Zidine) na Grabovicu, Prisoje
i Pri valu. P utna stani ca I n mo nt e Bu l si nio s e nalazil a u Žbani ci , u zapadnom kut u Duvanjs kog
polja,55I. Bojanovski 1974, 152—160. Usp. i Ph. Ball if, Strassen, 26.
Ibidem.
56
I . B o j a n o v s k i 1 9 7 4 , 1 7 0 — 1 7 4 . U š i r e m p o d r uč j u s a m o j e c e s t a T r i l j — B u š k o B l a t o —
Prisoje—Privala—Žbanica—Stipanići—Duvno—Kupres (Otinovci—Vrila)—Velika vrata—Bugojno
bila obilježena miljokazima. 1 K. Miller, IR, 473, vodi ovu cestu preko Kupreškog polja i
Veli ki h vr at a, t e Bi st u e Vêtu s locira „kod Kupr esa", cime je bi la otklonjena Patscheva zabuna.
Ό tome v. M. Pavan, Ricerche, 59—60, Ph. Ballif, Strassen, 23, i C. Patsch, WM BH IV, 1896,
246. i V, 1897, 221.
57
I. Bojanovski 1974, 187. Za trasu Duvno—Varvara—Gornji Vakuf—Mali Mošunj
(Travnicko polje) usp. E. Pašalić, AJ 3, 66, odn. E. Pašalić 1960, 47.
68
Ο tome Κ. Patsch, GZM XVIII, 1906, 158, i E. Pašalić 1960, 47. Usp. i njegov rad nav.
u bilj. 57 = Sabr. dj., 98—100.
59
Stanica se nalazila pod Privalom u Žbaničkom polju (Stipanići), I. Bojanovski 1974
157. Usp. V. Radimsky, GZM VI, 1894, 298, si. 18 i 311, i K. Patsch, GZM VII, 1895, 285 =
= WM BH V, 1897, 220. Iz rimskog naselja u Žbaničkom polju (areal oko 3 ha) potječe natpis
S formulom LDDD (v. GZM 1895, 285) i jedan anepigrafski miljokaz (GZM VI, 1894, 311). Privala,
sedlo na 990 m, ogranak Tušnice {mons Bulsinius), jedini je prolaz (i danas) iz primorja u unutrašnjost zemlje.
60
164
K. Patsch, GZM XVIII, 1906, 158, sve zaključke bazira na lakunama i lapsusima Tabule.
vodio niz polje do Borčana (Delminium)61 i dalje u zapadnu Hercegovinu.62 Sve
ostalo bi izlazilo izvan okvira na terenu provjerenih podataka, kao i onih iz Tabule.
U prilog lokacije Bistue Nova u Bugojno govore i noviji arheološki nalazi iz
Bugojna i njegove okolice (njih Patsch nije poznavao), na prvom mjestu oni sa
Grudina (Čipuljić), gdje je otkopana monumentalna starokršćanska bazilika (geminata?) s memorijom (?) i baptisterijem koja je služila prostranom naselju, koje,
po noveu, i po drugim nalazima možemo datirati od II do VI st.63 Zanimljivi su
kao nalazi ulomci starokršćanske plastike, plutej s ribama, stupovi, tranzene i
drugo. Sudeći po njima, očito se radilo ο urbanom naselju, čiji se ostaci nalaze
široko oko bazilike.64 Ονο se urbano naselje razvilo na prethistorijskom supstratu,65 u
samom Bugojnu, ali i na susjednom Podu (Čipuljić), vrlo značajnom višeslojnom
naselju iz predrimskog doba, koje je trajalo od ranog metalnog do mlađeg željeznog
dob