CIVITATES U CENTRALNOJ I ISTOČNOJ BOSNI
Rimljani nisu Desitijate, vodeće pleme u borbama protiv riraskih osvajanja,
a k tome i mnogoljudno pleme sa 103 dekurije (Plin. Ill 143), trajno ostavili kao
jedinstvenu civitas peregrinorum, kako ih navodi Plinije u opisu naronitanskog
konventa. Njihovu su civitas podijelili u manje dijelove, kao što su to učinili i
s Pirustima, koje su, po G. Alföldy, jös u ranocarsko doba bili podijelili u tri dijela:
Cerauni (decuriis XXIIII), Scirtari (LXXII) i Siculotae (XXIIII) (Plin. Ill 143).
Sličnu su sudbinu doživjeli i Mezeji (ν. XVIII pogl.), i Japodi (ν. XIX pogl.),
i panonska plemena (ν. XX pogl.), kao i sva veća plemena.
Prema arheološkoj građi (keramika, metal, nakit itd.), i po mjerilima prethistorijske arheologije, koja jedinstveni kulturni tip (obično) tretira kao etničko
jedinstvo dotičnog teritorija, čini se da su se Plinijevi Desitijati kao civitas naslanjali, pa čak i nastavljali na Autarijate, „najveće i najjače ilirsko pleme" (Strab.
VII 5, 11: Αύταριΰται μεν ούν το μέγιϋτον και άριστον των 'Ιλλυριών ε&νος
νπήρξεν, δ πρότερον μεν προς Άρδιαίονς συνεχώς επολέμει περί άλών εν με&ορίοις πηγννμένων εξ ύδατος ρέοντος υπό αγκει τινι τοϋ έαρος', čije se matično područjc
svedonjihova raseljavanja oko 310. g. st. e. (F. Papazoglu, Plemena, 1969, 96)
na zapadu oslanjalo na rijeku Bosnu i na istokuna Drinu, sa centrom naRomaniji
pl. Činisedaje taj region, u međuvremenu proširen i do gornjeg Vr-basa, u rimsko
doba pripadao Desitijatima i njihovim srodnicima. Iz toga bi se dalje moglo
pretpostaviti (zakljuciti) da su se Desitijati kao etnos i formirali na-kon seobe
Autarijata na istok. Ili su se, možda, samo infiltrirali u „prazninu" koja je nakon
seobe Autarijata ostala u dolini Rakitnice i šire oko Rogatice.
Kod Plinija se Desitijati još javljaju kao jedinstvena, ali mnogoljudna civitas
s CIII dekurije (III 143), što, svakako, pretpostavlja i širi teritorij njihove župe.
Oni su to još uvijek bili i za prefekturalne uprave (usp. praef{ectus) Maeze[iorum, item
Daesit] iatium itd. CIL IX 2564). Ne zna se što je s njima bilo dalje, u vrijeme Flavijevaca, Elijevaca i Antonina. Medutim, u to doba na njihovu potencijalnom plemenskom području sukcesivno susrećemo tri rimska municipaliteta, prvi već
za Vespazijana. Novi municipaliteti se v ise ne nazivaju plemenskim imenom, nego,
kao i obično, po gradu-centru municipalne zajednice: res publica Aqu(arum) S. . .
na Ilidži kod Sarajeva, municipium Bist(uensium) s potvrdama iz Zenice, Fazlića
i Varvare, i c{olonid) RIS . . . u Rogatici, istočno od Sarajeva. I položaj Zenice je,
sve za to govori, bio relevantan, možda i autonoman (praefektura?), ali posebnih
potvrda nema osim natpisa dec.mun.Bist CIL III 12765 i (duum)v[ir B]ist CIL III
12766 (12762), oba iz Zenice, dakle isti kao i oni iz Varvare i Fazlića. Bio je to konačan rezultat romanizacije i urbanizacije jedne civitas u planinskoj unutrašnjosti
koja je, sva je prilika, izrasla iz stare autarijatske baze (4. i 3. st. pr. n. e.), iako ovo
složeno pitanje mora i dalje ostati otvorenim.
143