Sudeći po antroponimiji, Petronii su Italici kao i L. Maximus, L. Maximinus,
te L. Severus iz Lisičića i Cerića, poštovatelji Jupitra (ara Ι. Ο. Μ.). Po gentiliciju
i kognomenu Italik je i Veturius Lucius, koji je u konjičkom mitreju podigao aru
S(oli) i(nvicto) M(ithrae),i0 ukoliko nije libertinskog porijekla. Štovatelj Mitre,
perzijskog boga svjetlosti i sunca, vrlo popularnog u 3. i u 4. st. i u našim krajevima,
bio je i Grk L. Antonius Menander iz Afrodizije u Kilikiji (Mala Azija). Menander
je Mitri posvetio obredni reljef s prizorom tauroktonije iz Vratnice kraj Lisičića:
Mitra žrtvuje mitskog bika, čija će žrtva njegovim vjernicima (misti) donijeti vječni
život.41
Mitrini kultni objekti i reljefi, kao i ara iz Cerića ex voto Jupitru, datiraju iz
vremena pune romanizacije u unutrašnjosti provincije Dalmacije. Treći je vijek
i inače, vrijeme procvata ilirskih krajeva, pa i konjičkog. To potvrđuju i brojne
iskopine građevinskih objekata, na prvom mjestu gospodarskih zaseoka (villae
rusticae) oko Lisičića.42 Taj napredak (još bolje) ilustriraju i miljokazi na cestama,
što odražava živahan promet i trgovinu (rude, drvo, građevinski materijali, stoka,
vjerojatno i voće, a svakako sol i vino itd.).43 Po tim su se komunikacijama prevozile na samo (razne) robe; po njima su prodirale i ideje, ne samo one iz sfere kulturne nadgradnje, kao što su strani kultovi, umjetnički sižei, pogrebni ritusi, latinski
jezik, svakodnevne životne navike itd., nego i različite tekovine materijalne kulture,
što je i domaće Hire sve vise privlačilo u orbitu rimskog načina života.
Prodor novih ideja najbolje ilustrira pojava Mitiinog kulta na tri punkta u
dolini Neretve, u Potocima kcd Mostara, te u Vratnici i Konjicu.44 Motivi sa scenama
tauroktonije — na konjičkom je reljefu na reversu prikazana i gozba mista, odnosno „motiv svetog obroka" (J. Medini, p. 70)45 — iz Vratnice i Konjica spadaju
među najbolja ostvarenja mitričke umjetnosti. Obredna (kultna) slika iz Konjica
— jedna od najljepših što postoje, sa svojim sadržajima na aversu i reversu—ujedno
je i jedan od najvažnijih dokumenata za naučnu rekonstrukciju mitričke teologije,
to al ο i „nacicnalno" osjećanje, mogu se, pored ostalog, navesti i primjeri iz dalekog Lambezisa u Numidiji i Liona, i drugi, na kojima su Iliri u carskoj službi u
tuđini svoja ex vota podizali i posvećivali domaćim božanstvima Medauru i Silvanu.34
U prilog postojanja keltskog superstrata kod Naresa navode se još neki elementi: pojava tzv. sive latenske keramike, koja se kod nas obično veže za Kelte.
Takva je keramika dosad pronađena kod Vrdolja i u Čelebićima (Ćupine)35 u okolici
Konjica. U tu kategoriju može se svrstati i običaj sahranjivanja inhumacijom u
tumulima, koji se prakticirao još u 3. st. n. e. Sličan je ritus sahranjivanja u tumule
poznat i u Noriku i u Panoniji (kod Eraviska) gdje su uz tumule nadeni i ulomci
stela, a na jednom tumulu i kamen ο postolje od stele, bas kao i na Gradcu u Donjem
Selu (Konjic). Na Gradcu je bilo vise takvih gomila, na jednoj je od njih nadena i
stela Tita Aurelija Karva (Spom. 88, br. 20), a u drugoj grob sa ženskim skeletom iz
3. stoljeća postolje.36 Ista pojava je uočena i u Lisičićima.37 Napokon, medu te
„keltske" pojave mogu se ubrojiti i neki ukrasni elementi s nadgrobnih stela, od
kojih je najkarakterističniji zaobljeni gornji luk na nišama za portrete (polufigure)
pokojnika (Obre, Homolje).38
Kada je rijec ο konzervativnosti domaćeg stanovništva, potrebno je na prvom
mjestu istaći i domaću nošnju, tipičnu za konjičko područje, napose kod žena, ali
i kod muškaraca. I muškarci i žene su nosili neke vrste tuniku dugih rukava, pričvršćenu velikim fibulama na oba ramena. Udate žene uvijek na glavi imaju rubac,
koji pada niz pleći, dok su djevojke, kao i muškarci, uvijek gologlave. Muškarci
preko tunike nose i plašt, koji je na desnom ramenu prikopčan kopčom, a pokriva
im lijevo rame.39
Na velikom koljenu Neretve susreću se i stranci, dosta rijetki, koji su ovamo
došli iz primorskih gradova, najčešće iz Narone. Među njima ima Italika, orijentalaca i Grka. Oni su dolazili i kao službenici, ali je, očito, među*njima bilo i posjednika kojima su pripadale, bar dijelom, vile u Lisičićima i drugdje. Neke je ovamo
dovela trgovina, a druge poduzetništvo. Disperzija stranaca kretala je iz Narone,
odakle su uz Neretvu i njene pritoke (Trebižat, Bregava, Rama) penetrirali do Konjica pa i dalje u unutrašnjost zemlje (preko Ivan-sedla). Potvrde ο difuziji stranaca
su oko Konjica rijetke, ali značajne i signifikantne.
40
Lisičići: L. Petronius Maximus . . . et Aelia Rufina, I Čremošnik, GZM (A), n. s. IX
1954, 219 d., cf. G. Alföldy, Personennamen, 109. Cerići: Ι. ο in, L. Petroni Maximinius) et Seve
rus, Κ. Pa t s ch, GZM XIV, 1902, 317, si. 14 - WM BH IX, 1904, 249, Fig. 124. = CIL III 14617,
1. Usp. G. Alföldy, n. mj. Konjic: GZM IX, 1897, 644, si. 8 (Mihraeum u Konjicu) = WM BH
VI, 1899, 200, F ig. 27. — Jedan oltar u cast Ι. Ο. M. bez imena dedikanta potječe iz Donjeg Sela
(Gradac), Đ. Basier, GZM (A), n. s. X 1955 = I. Bojanovski, AP 7, 142.
4
1
L. Ant oniu s M en and e r Aph r odi si us [I ]n vict o Aug ( usto) , CIL T U 138 59. K. Patsc h, GZM
XI V 19 02, 31 8. d., si. 15 = WM BH IX, 19 04, 25 0 —2 51, Fig. 12 5, usp. WM B H IV, 252. i 271,
V r a t n i c a k o d L i s i č i ć a . F. C u m o n t, T e x t e s e t m o n u m e n t s f i g u r é s r e l a t i f s a u x m y s t è r e s d e M i t hra, II, 335, n. 234 bis, 470, n. 311b. B. Gabričević, AJ I, 1954, 37. ss., dj. nav. u bilj. 45. —Kod
mitrički h mister ija uved eni fikt ivno u mire, ka k o bi se nan ovo r odio kr oz sim bo ličko žrt vov anj e
bika (taurobolio in aeternum renatus, CIL VI 510). Usp. A. Evans, ARI, 1883, 19 d. = B. Kirigin,
Mogućnosti 9, 1978, p. 1085.
42
I. Čremošnik, cit. u bilj. 10.
43
To su odreda carevi 3. st., s jedinom iznimkom miljokaza iz Podorašca (Han Vitek) u
počast umrlog Augusta (Divo Aug(usto), usp. I. Bojanovski 1978, 120—123.
44
Konjic: K. Patsch, Mithraeum u Konjicu, GZM IX, 1897, 629—656, T. I i II, si. 1—19 =
WM BH VI, 1899, 186—211. Vratnica: bilj. 41. Potoci: K. Patsch, GZM XVI, 1904, 33—43, si.
4 i 5 = WM BH IX, 1904, 264—274. — Sva je prilika da se radi ο službenicima portorija na rask r s n i c a m a i r i j e č n i m p r i j e l a z i m a , g d j e s u s e u b i r a l e t a k s e . D ru k či j e m i š l j e n j e : G . A l f ö l d y , D al m a
tien, 148.
45
B. Gabričević, Liturgijsko značenje prikaza na reversu Mitrine kultne slike, GZM, n. s.
VII, 1952, 19—25, T. I. I s t i , GZM, n. s. VIII, 1953, 143—144. Posebno: „Ostendere cryphios",
Zbornik RFFZ 1954, 49—56, te njegov rad „Iconographie de Mithra tauroctone dans la province
romaine de Dalmatie", AJ, 1/1954, 39—52, si. 1—11. J· Medini, Mithriaca Jadertina, RFFZ 24
1984—85, sv. 11, 61—72.
34
Vidi C. Patsch, Herzegowina, 96. i SO, bilj. 1.
Đ. Basler, Dolina Neretve, GZM (A), n. s. X, 1955, 221 (Ćupine). P. Anđelić, Hist,
spom. Konjica, 25 i 36 (Vrdolje) i 33—37 (Čelebići). Usp. I. Bojanovski, Stanje i problemi antičkih istraživanja u Hercegovini, Tribunia 4, Trebinje 1978, 182.
36
I. Bojanovski, AP 7/1965, 141.
3?
I. Čremošnik, GZM (A), n. s. XII 1957, 158.
38
Tipologija nadgrobnih spomenika oko Konjica, K. Patsch GZM XIV, 1902, 307 =-■ WM
BH IX, 1904, 239. C. Patsch, Herzegowina, 100—103. Grob je vidno obilježen, ranije tumulom,a u rimsko doba pod utjecajima iz Italije i primorja nadgrobnim spomenikom u obliku stele (najčešće). Održao se i običaj sahranjivanja u tumule — Lisičići, Donje Selo (Čremošnik, Bojanovski).
Sto se tiče tipologije stela (K. Patsch, GZM XIV, 1902, 307), one se na gornjoj strani najčešće
završavaju ravno (Lisičići, Homolje, Ostrožac, Radešine, Brđani itd.) ili imaju zaobljen luk (Ho
molje, Obre), odnosno dodatak (Homolje, Lisičići, itd.). Cipusi (cippus) su rjeđi (Lisičići, Bjelimići).
Cipus iz Bjelimića (GZM XIV, 1902, 330) je ukrašen likovima Atisa s oborenom bakljom, a onaj iz
Lisičićapojednimdelfinomna bočnim stranama, bez, inače, uobičajene profilacije (GZM (A),
n. s. IX 1954, 219, T. VI, 1—3). Kao nadgrobni spomenici upotrebljavane su još urne i titulusi,
(P Anđelić, Hist. spom. Konjica, 77—79). Anđelić je ukazao i na mogućnost postojanja mauzoleja
(Vrdolje, Donje Selo-Breber, Lisičići, event. Buturović-Polje, n. dj„ 80).
39
Κ. Patsch, GZM XIV, 1902, 308 ss, si. Π, 20, 22, 25; 9, 11, 17, 25; 20 (nakit). C. Patsch,
Herzegowina, 97. d.
36
139
138
II