jedino ostaci objekata građenih na rimski način, od tvrdog materijala (kamen,
opeka), i to uglavnom pored komunikacija.
Ramska dolina je i u predrimsko i u rimsko doba bila i relativno dobro eko
nomski razvijena. Osim stočarstva i ratarstva (voćarstvo?), eksploatiralo se drvo
i ruda, naročito bakarna ruda iz rudama bogate Vranice, a vjerojatno i srebro.5
Bilo je to i živahno prometno područje, u koje je silazilo nekoliko putova (tzv.
voznika) s Vranice i Bitovnje, dok je kroz samu kotlinu vodila cesta dolina Neretve
_ Duvanjsko polje, koja je međusobno povezivala magistralne pravce što su s mora
(Narona, Salona) vodili u unutrašnjost.6 Trasu ove priključne ceste obilježavaju
supstrukcije rimskih zgrada kod željezničke stanice Rama (teren je potopljen u
Jablaničko jezero),7 pa antički ostaci na platou Ankula u Gornjoj Jablanici, pod
uzvišenjem Gradac, upravo kod ušća Doljanke u Neretvu,8 te lik Venere (?) uklesan u
živu stijenu kod vrela Perutac u Grabovici.9 Put je, čini se, dolazio iz Konjica
desnom obalom Neretve do ušća Rame, pa se kod Slatinske ćuprije račvao, na
jednu stranu prema Prozoru, Duvnu, Bugojnu i Travniku, a na drugu prema Jablanici i Mostaru.10 To je, izgleda, onaj isti put za koji Ć. Truhelka smatra da ga je
dao sagraditi kralj Matija Korvin da bi Jajce povezao s Počiteljem na donjoj
Neretvi.11 U prilog takvom mišljenju govorilo bi i srednjovjekovno utvrđenje Gradac na ušću Rame u Neretvu, koji je očito bio podignut za zaštitu puta koji je tuda
prolazio.12 Za antičko postanje ove komunikacije ubjedljivo plediraju antički ostaci
u dolinama Rame i Neretve. Ova se veza održavala u svim epohama.13 U pravac
ove drevne komunikacije odlično se uklapa i Patschev podatak ο nalazu grčkih i
rimskih srebrnih novaca na gradini Gradac (904 m) izmedu Uzdola i Prozora,
5
Tragovi rudarske djelatnosti iz brončanog doba utvrdeni su na Gradini kod Varvare (peći,
kalupi itd.), B. Čović, Velika Gradina u Varvari, GZM (A), n. s. XXXII/1977, 5—175. Usp. V.
Ćurčić, GZM XII1900, 99—118. Z. Marie, GZM (A), n. s. XVIII/1963, 63—83. Usp. E. Pašalić,
Ο antičkom rudarstvu u BiH, GZM (A), n. s. IX/1954, 47—75 = Sabrano djelo, 1975, 347 ss, posebno 250—257 (srednjebosanska rudarska oblast). Cfr. i Neke starine iz prozorskog kotara,
GZM V (1983), 311—313 = WM BH 3 (1985), 510—512 (Ć. Trahelka).
6
Cesta nije vodila preko Ljubuše, kako je to smatrao Ph. Ballif, Strassen, 29. Ο proble
matic! ove rimske ceste usp. C. Patsch, WM BH XI, 111—115: ovaj dio nije ušao u odgovarajući
Patschev Clanak u GZM XVIII 1906, 158. Napose usp. WM BH XI, 1909, 209 d. i E. Pašalić
1960, 38—39.
7
Κ. Patsch, GZM XXII 1910, 207 = WM BH XII, 1912, 165.
8
Ibidem. Usp. Κ. Ρ a t s c h, GZM XV 1902, 303. d., si. 2 = WM BH IX, 1904, 236. Iz
Ankule su dobro klesani kvaderi neke masivnije zgrade.
9
Fra G. Martić, Putovanje u Dubrovnik iz Kreševa godine 1882. (pjesma), Zagreb 1884,
12: „Gdje i Rimski staše spomeniče, / Gola dieva u ljut ukresana, / Pa se Diva1 ta klisura zvaše"
itd. U bilj. 1 autor kaže: „Diva dieva: God. 1864 bijah u glavnoj vladinoj komisiji za izvidanje proloma ceste uz Neretvu, i našli smo na torn mjestu na stećoj hridini urezanu Rimsku Veneru bas-relié,
koju putari srušiše, jer je bila na udarcu". Vjerojatnije je to bio lik Dijane ili nimfe ili nekog božanstva izvora (?).
1
0
Κ. Ρ a t s c h, GZM XIV 1902, 304, si. 2=WM BH IX, 1904, 237, Fig. 110 (put niz Neretvu
kanjonom). Na taj put upozorio sam i u radu: I. Bojanovski 1978, 55—56. Na torn putu desnom
obalom Neretve stajali su turski mostovi sve do izgradnje hidroelektrana osamdesetih godina
ovog vijeka. Čini se da je antički put od Konjica nizvodno vodio desnom obalom sve do Drežnice,
a zatim prešao na lijevu obalu Neretve, Usp. K. Patsch, GZM XVII 1904, 41; 1900, 571 (bizantinski zlatni novae iz Drežnice). Usp. Ph. Β a 11 i f, Strassen, I, 32. d. i karta.
1
1
GZM XXII 1910, 309.
1
2
C. Patsch, GZM XIV, 19D2, 326 = WM BH IX, 1904, 257. Usp. P. Anđelić , Historijski spomenici Konjica i okolice, Konjic 1975, 158.
1
3
I. Bojanovski 1978, 55—56.
130
južnije od sela Ljubunci.14 Na to ukazuje i postojanje ovog Graca u predrimsko
doba i u antici.15 Od ceste Neretva — Rama — Duvanjsko polje jedan se put odvajao i
prema Gornjem Vakufu i Bugojnu na Skopljanskom polju, ali sva je prilika da
se ne radi ο magistralnom putu koji bi bio izgrađen u Dolabelino doba, nego ο
drevnom stočarskom (transhumantnom) i rudarskom putu.16 Dolinu Rame je,
prema istraživanjima P. Anđelića, tangirao još jedan antički put, nastao takoder
na ranijem supstratu, koji je dolazio sa Duvanjskog polja, iz Delminiuma (Lib),
prolazio kroz gornju Ramu preko Kopčića i Varvare, te preko Uzdola prelazio u
konjičko područje, pa preko prijevoja Pogorelica na Vranici (preko 1200 m) silazio
u dolinu Lepenice (Kiseljak)17. Na ovaj put je izlazio i jedan „voznik", što ga je
kroz Neretvicu istražio E. Pašalić.18
Osim slabo očuvanih ostataka kasnoantičke crkve u Varvari (Patsch je smatrao
da i današnje selo nosi ime po kasnoantičkoj crkvi Sv. Barbare), s nadgrobnim spomenicima dekuriona mun. Bist., koji su bili ugrađeni u taj objekat, u Rami nisu
otkriveni cjelovitiji ostaci rimskih građevina, što se objašnjava gradnjom u drvetu.19
Rimski gradevinski materijal izuzetno je rijedak, poznat je jedino iz Rumboka,
te iz Luga nizvodno od Prozora.20 Zato su i mogućnosti da se u Varvaru smjesti
rimski municipij Bistue Vêtus, kako je to predlagao Patsch, vrlo diskutabilne, ο čemu
će još biti govora.
Fragmentarni natpisi iz Gornje Rame (Šćit, Proslap) također ne pružaju podataka ο stanovništvu ove, inače, pitome doline. Oni su jedino ilustracija (odraz)
rimske pismenosti, koja je s romanizacijom prodrla i u oblast Deretina.21 Ο samom
procesu romanizacije, i ο razvitku ove planinske civitas, nema gotovo nikakvih
podataka, tek je vidljivo da je u 3. st. taj procès već bio efikasan. Može se, na osnovu
analogija i općeg kretanja antičkog društva, pretpostavljati da se ova civitas (spominje se samo u 1. st., Plin. III 143) održala i kasnije kao autohtona autonomna
oblast, te da je nakon Karakaline reforme u početku 3. st. dobila barem kvazimunicipalni status, — ako ne i punu municipalnu autonomiju — što ga A. Mocsy
obilježava terminom res publica. Na taj bi se način lakše mogao objasniti i velik
značaj Rame u okvirima ranosrednjovjekovne bosanske države. Od domaćih
1
4
WM BH XI, 1909, 114. Ovog podatka nema u odgovarajućem članku u GZM XVIII,
1906, 104—116 (Bistue Vêtus); jer mu, kako sam kaže, „nije uspjelo dosele obresti", odsjek (nastavak) ceste Bistue Vêtus (po Patschu Varvara) — Ad Matricem — Bistue Nova ni njen nastavak
prema Argentariji usp. GZM XVIII 1906, 158 = WM BH XI, 1909, 115. Zbog toga je Patsch drugi
dio članka u WM BH XI preradio i dopunio novim podacima kojih nema u Glasniku XVIII za
1906. — Što se pak tice depoa carskog novea (od Proba do Teodozija) na lok. Doline, Pokvić (Ost
böschung der Pokvić gehörigen Doline) u WM BH XI, 1909, 113, taj ga je potakao da se odrekne
pravea ceste preko Ljubuše, ali ni taj nalaz nije terenski dovoljno određen da bi se moglo vidjeti
uklapa li se u pravac preko Ravanjskog polja.
1
5
Nađeni su novei Apolonije, Dirahija i rimski republikanski, ali i carski novei 3. i 4. st.,
WM BH XI, 1909, 114.
1
6
E. Pašalić, 1960, 38—39. Usp. i nav. mj. u bilj. 14, K. Patsch, GZM XVIII, 1906, 158
= WM BH XI, 1909.
1
7
Usp. I. Bojanovski 1981,165. i bilj. 20. Vjerojatno je u pitanju rudarski put.
1
8
E. Pašalić 1960, 68.
1
9
Κ. Patsch, GZM XVIII, 1906, 157 = WM BH XI, 1909, 111 (Bistue vetus). Otkopano
je i pet rimskih grobova s inhumaeijom, K. Patsch, GZM VI, 1894, 321—323 = WM BH IV,
1896, 246 d.
20
Ibidem, 111. Ph. Ballif, Strassen I, 29. — Novih nalaza nije bilo ni prilikom spasavanja
spomeničkog fonda povodom izgradnje HE Rama.
2
1
Κ. Ρ a t s c h, GZM VII., 1894, 321 dd. = WM BH IV, 1896, 246. d.
131