M. l. Priscus, očito braća (C. 12081, Ljubuški), dok kasnijem principatu pripadaju
robovi Pulc[h]ra i Ursus iz Doljana koji su epitaf postavili sinu s rijetkim imenom Viperinus.73 Najčešća su među robovima grčka imena, domaćih skoro da i
nema, ali je moguće da se ponekad „kriju" pod romaniziranim imenom.74
Vrlo su rijetki i primjeri domaće vitalne tradicije, iako nema sumnje da je ona
još uvijek bila živa. Ona se tu i tamo nazire u religioznom kultu. Domacem kultu,
tako, pripadaju samo Dijana i Silvan prikazani na jednoj ari iz Čerina (Brotnjo),
na žalost bez imena dedikanta.75 Negdje iz agera (oko Ljubuškog?) potječe i ulomak
ploče s likom Silvana, koji je prikazan kao Aegypan, dakle na grčki način.76 Iz
Krehinog Graca je osamljeni primjer Jupitrova kulta u ageru s natpisom IOM Maximinus, očito ex voto nekog domoroca.77 Vise dedikacija iz rimskog kultnog kruga
ima iz areala vojnog logora na Humcu: Fortunae Augustae, Dianae Nemorensis,
Terrae Hyllyricae (!) et lovi maximo, Liberi et Liberae, te D(eo) i(nvicto) M{ithrae),
dakle sve božanstva iz rimskog, grčkog i orijentalnog kruga i službenog karaktera.78
U 4. st. se i ovdje javljaju nove vjerske ideje, koje u 5. st. završavaju pobjedom,
kršćanstva. Istraženo je nekoliko crkava bazilikalnog tipa (u Naroni, na Mogorjelu,
na Nerezima (Tasovčići), u Klobuku, Borasima, Docu kod Vitine, Biogracima, Čerinu,Mokrom, Cimu, Žitomislićima i Posuškom Gracu).79 Zbog krize koja je zahvatila
Carstvo, sve je manje spomenika s natpisima, pa kroz 4. i 5. st. ne možemo pratiti
društvena kretanja. S krizom rimske države, od 4. st. nastupa opće opadanje, kako
u sferi materijalne proizvodnje tako i duhovne nadgradnje. Posljednji zlatni nalaz
iz Narone bio je zakopan negdje između 578. i 582. g.80 ,
73
C. Patsch, WM BH XII, 1912, 100: D. M. S. Pulcra et Ursus par(entes) Viperino filio
pientissimo pos(uemnt) b{ene) mierentï) sib(i) et suis — CIL III 1876 = 8428, Doljani, sada u Met
koviću. Ime Viperinus je jednom zapisano i u Saloni (C.6397). Ima znakovito značenje, od vipera,
zmija, 71 na primjer Ljutica-vojvoda. Nomen et omen'.
kao
Hi se ime roba (liberta) ne spominje, kao na primjer na spomeniku iz Vitaljine patrono
posuit (ako je dobro pročitano, s obzirom na slabu sačuvanost), V. Atanacković-Salčić, N.
star. XIV—XV, 273, br. 14, si. 14. Na novopronađenom fragmentu (1971) iz Hardomilja iz 1. st.
saznajemo da su 77. Claudius Silen(us) i Ti. Claudius Abascian(us) libertus postavili spomenik Tiberiju Klaudiju Ligomaru, konjaniku COH III ALP, poznatom i otprije C. Patsch 1907, 72, Fig.
36 = CIL III 14632), usp. V. Atanacković-Salčić, nav. dj., 270—271, br. 12, si. 12. Po Pat schu,
WM BH IX, 1904, 288, Fig. 175, libertin je bio i Q. Trebius Auctus iz Gabele (zapravo Narone).
Nepoznatoj liberti spomenik je postavio i C. Valerius C. f. Dento, veter leg. VII sa Humca, A.
Zelenika, GZM (A), n. s. XV—XVI/1960—1961, 323—324. Robove i liberté držali su i veterani
i vojnici.
76
Dvodijelni oltar: lijevo — Dian(ae) Aug(ustae) sacr{um), a desno Silvan(o) Aug(usto)
sa cr ( um ), C I L I I I 8 4 8 3 = M . H o e r n e s , A E M I V , 3 6 , i V e r d o l j a k , B u l l . d a i m . I , 7 5 .
76
V. Atanacko vić-Salčić, nav. dj., 280, br. 26, si. 25.
" CIL m 12798 p. 2258.
78
CIL III 14630, cf. C. Patsch 1907, 79. CIL III 1773 = C. Patsch, ibid