9, 10 a i b) vodile borbe i gdje su 44. g. Delmati uništili pet rimskih kohorti pod
komandom senatora Bebija {Baebius) (App. 111. 13)41. Na žalost, iskopavanja
ovog značajnog objekta nisu nikad bila dovršena, iako se — s obzirom na njegov
dominantni položaj — očito radi ο jakom bočnom utvrđenju (kasnije se tu razvilo
naselje, s bazilikora u kasnoj antici)42 izgrađenom za zaštitu logora na Humcu i
same Narone. Bila je to u početku pogranična utvrda na granici prema Delmatima,
koja je, otprilike, išla linijom Posušje, Gradac, Grude, Drinovci43.
Domaći je elemenat tavorio u neplodnoj i brdovitoj unutrašnjosti, pa se vrlo
rijetko spominje na natpisima. Kao peregrini civitet su dobijali pojedinačno i za
osobne zasluge, čini se, najviše od Hadrijana. Kasnijih potvrda ο sticanju civiteta
i nema.
Iulii
Iulia Sabina iz Borasa, supruga M. Antonija Maksima, signifera, pripadala je
domaćoj obitelji (nije isključeno da je potjecala negdje iz okolice Trilja, gdje je
njezin suprug služio u LEG VII CPF i bio otpušten kao veteran prvih godina Klaudijeve vladavine) koja je rimsko građansko pravo dobila od jednog cara iz kuće
Julijevaca; udala se za rimskog vojnika (GZM 1923, 83 = 1960—61, 235). Iz
kasnijeg ce vremena biti i Iulia Eulala quae et Firma (Janjina), koja je u kognomenu
sačuvala domaće (?) ime (VAHD 55, 1953, 236)14. Domaći su (izgleda) i neki Julijevci iz Narone: Iulia Primitiva (C. 8457). Iulia Rufina (C. 1860), Iulia Secundina i
Iulius Maserva(C. 1861), koji još uvijekimailirskikognomen, sve primjeri iz kasnijeg
principata.
Claudii
Izvjesna Aelia Maxima iz Hardomilja podigla je nadgrobni spomenik dvanaestogodišnjem sinu, koji nosi tria nomina Ti. Claudius Maximus, i majci Aeliae
Annaeae. Sin je dobio gentile po ocu, koji nam inače nije poznat, a kognomen po
majci, odnosno po njenom ocu (djedu). Kasnije se Maxima preudala za čovjeka
koji još nije bio građanin, jer ima samo jedno ime — Primus. Na spomeniku se
4
1
Ο događajima iz 46—42. g. ι ο borbama što ih je s Delmatima vodio Vatinije vidi C. Pat s c h,
Herzegowina, 54—55. Patsch smatra da se Vatinijev logor nalazio kod Narone, na desnoj strani
Neretve (bei Narona am rechten Flussufer, ein Standlager, S. 54). Međutim, i sam konstatira da
se zbog promjena, koje su u međuvremenu nastupile, položaj logora ne može odrediti. Očito je
da „bei Narona, am rechten Flussufer" nije ni bilo mjesta za tri legije i brojnu konjicu (App. 111.
13), nego da su jedinice bile raspoređene na vise mjesta u dolini Trebižata (nešto i u Naroni). Ruševina na Gradini u Posuškom Gradcu (s manjim satelitskim utvrdama) predstavlja jedan od isturenih rimskih položaja.
42
Re z ult ati ist r aži va nj a ba zli ke: P . Or eč, Ra n okr š ća ns ka d v oj na c r kva u Gr ad c u k od Pe r
sušja, GZM (A), n. s. 37, 1982, 55—85.
43
Ο granicama Delmata u 1. st. pr. n. e. govori M. Zani nović 1966, 83. Na terenu s e granica nije mo gla tačno odr e diti . U p o gr aničn o m pr ost or u bi l a s u nas elj a u B ati n u (j ed no od n ajsjevernijih s rimskim materijalom), Gorici, Vinjanima, Drinovcima i druga, usp. K. Patsch, GZM
XII, 1900, 305—343 = WM BH VIII, 1902, 61—102.
44
Domaća je i Iulia Β . . ., supr uga Flavija Aur elijana natione Pannoni a, na službi u COH
I BELG (WM BH XII, 136, Hardomilje). Vidi Flavii.
122
„potpisao" kao Primus pater, i to izdvojeno na kraju, čime se njegov odnos kao
poočima izražava i na natpisu45.
Flavii
Flavius Aurelianus natione Pannonia, dekurion COH I BELG, domorodac rodom
iz Panonije, oženio se domaćom djevojkom Iuliom Β . . . (GZM 1910, 181), također
iz Hardomilja. Majka Fla(via) Maxima i signifer Oktavije postavljaju nadgrobni
spomenik filio suo i Amico dulc(issimo). Flavia Maxima je imala civitet. dok Oktavije
kao peregrin služi u augzilijarnoj jedinici. Možda se radi ο konkubi-natu (?), a
dvogodišnji Amicus je njihovo nezakonito dijete ili ga je majka dovela u bračnu
zajednicu s Oktavijem46. Flavijevci su T. Fl(avius) Maxiarcus, i njegova djeca
Fl(avius) Bennus et Fl(avia) Sabina iz Hardomilja (2. st.) (GZM (A) NS, 1983, 97 ss,
n. 2).
Ulpii
Poznat nam je samo jedan Ulpius s vrlo fragmentiranog spomenika iz Hardomilja. Epitaf je postavila supruga, kojoj se nije sačuvalo ime. Kako pokojnik nije
bio vojnik, vjerojatno je u pitanju domorodac.47
Aelii
Već spomenuta Aelia Maxima iz Hardomilja podigla je epitaf sinu Ti. Claudio
Maximo i majci, koja se zvala Aelia Annaea (GZM 1910, 182). Ovdje imamo dvije
generacije s gentilicijem Aelia. I Pia (?) Aelia iz Gradnića (Brotnjo) podiže epitaf
sinu L. Livio Rufino, koji je po onomastičkoj formuli već pravi Rimljanin. Njegov
gentile Livius jedan je od najodličnijih u Saloni (C. 6367 = 8498)48. Na žalost,
bračni status Elije nam nije poznat (nejasna je i njezina imenska formula), ali je
45
K. Patsch, GZM XXII 1910, 182, si. 4 = WM BH XII, 137. Patsch nagađa da je Ti.
Claudius Maximus, sin Tiberija Klaudija Ligomarusa, konjanika COH III ALP, iz Claudia Salinis
(CIL III 14632 — Narona, 72, sl. 36), no veliki je vremenski hiatus između ova dva natpisa: C.
14632 je iz 1, a natpis Elije Maksime čak iz 3. st. Uz to je nedavno nađena i dopuna spomenika,
CIL III 14632 = GZM XXVI, 1914, 163, sl. 25, kojase u potpunosti uklapa u Ligomarusov natpis
V. Atanacković—Salčić, Kameni spomenici u arheol. zbirci na Humcu, N. star. XIV—XV
Sarajevo 1981, 270—271, sl. 12, br. 12.
46
C. Patsch, Kleinere Untersuchungen in und um Narona, JFAK. II, 1908, Heft 2—3,
116, Fig. 37. Flavijevacajebilo dosta u Naroni: CILIÜ 1800, 1776, 1840, Bull. dalm. 33, 106:
Flavius Faladus (a. 193), semitskog porijekla, usp. G. Alföldy, Die Personennamen, S. 200. Sa
Humca je i Fl. Victor, centurion LEG. I AD (a. 173), CIL III 8484 = 1790 i 6362, očito stranac.
47
C. Patsch 1907, 72, Fig. 35. — U Naroni su Ulpii i A?hi najčešće carski liberti, G. Al.
földy, Dalmatien, 136. Jedan Ulpius je i iz Vranjeva Sela kod Neuma: M. Ulpius Severus se vivo
sibi et suis fe(cit), Ć. Truhelka", GZM IV 1892, 362 = WM BH I, 289 = CIL Ul 1763 + 8416.
Ulpii su i inače u jugoistočnoj Dalmaciji dosta rijetki.
48
Lekcija majčina imena Pia Elia (CIL III 6367 = 8498 i 12798a cf. p. 2253), usp. P. Bak u l a , S c h e m a t i s m u s t o p o g r a p h i c o - h i s t . C u s t . p r o v . e t V i c a r . a p o s t . i n H er c e g o v i n a, S p a l a t i , 1 8 6 7 ,
str. 93 = Hercegovina prije sto godina, Mostar 1970, 88 (prijevod s lat. orig. iz god. 1867) i O.
Blau, in actis acad. BeroJ. 1870, 628; odnosno Pi. Aelia (CIL III 8498 = 6367). Usp. i M. Hoern e s , A E M I V , 1 8 8 0 , 3 4 . Č itanj e j e in a če t e š k o p r i h v a t i t i , j er b i s m o o č e k i v a l i A e l i a P i a ( k o g n o m e n
Pius nastao od nadimka po nekom osobenom svojstvu, cf. I. Calabi Limentani, Epigrafia latina,
Milano 1974, 157, kao Longus, Crassus, Baibus, Frugi). Moguće je ovo posljedica slabijeg znanja
latinskogjezikapiscailiklesara, kao i nanatpisu C1L III 8500 Krehin Gradac (Brotnjo). Ο Brotnju
v. C. Patsch, WM BH IX, 1904, 280—282 = GZM XVI, 1904, 45. dd.
123