rimske Dalmacije. Njezin je utjecaj otada prelazio uže područje kojem je bila upravni
centar i širio se ne samo na sliv Neretve nego i daleko izvan njega, ali u kasnije
doba dolazi do stagnacije, no, to ne znači da za svoje područje, pa i šire, Narona
nije i dalje ostala veliki autoritet. Ο ekonomskom procvatu kraja govori i veliki
broj rimskog novca iz Bijače, Posuškog Gradca, Ljubuškog i Čapljine prikupljen
u numizmatičkoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu26.
Da bismo bolje razumjeli prilike u području Bigeste (Ljubuško polje), valja
istaći da je Narona u Cezarovo vrijeme postala vojna baza u ratu protiv Delmata27.
Negdje u dolini Trebižata, nedaleko od Narone, uništeno je 44. g. i pet rimskih
kohorti (App. III. 13). U to je vrijeme, po svoj prilici, bio sagraden i vojni logor
na Humcu kod Ljubuškog za zaštitu Narone. U isto su vrijeme pojačane i gradske
utvrde Narone28. Prvi spornen logora kod Narone nalazimo u (prvom) pismu Cezarova vojvode Vatinija glasovitom govorniku i državniku Ciceronu, što mu ga je
pisao 11. VII 45. g. ex castris Narona29. To je ujedno i jedini spornen vojnog logora
na donjoj Neretvi u pisanim izvorima.
Logor na Gračinama (Humac), kojem su (čini se) prvi temelji bili udareni
pod kraj Cezarove ili u početku Augustove vladavine, dao je pečat razvitku cijelog
područja oko Ljubuškog30. U svom trostoljetnom životu logor na Humcu je prošao
kroz nekoliko građevinskih faza. Služio je negdje do pred kraj 2. ili početak 3. st.
U njemu su na natpisima i pečatima s opeka ostavile traga brojne vojne jedinice31.
Ovdje su neko vrijeme boravile i legije, odnosno njihove veksilacije, legio IV Flavia
Felix (pečati na crijepu), leg. VIII Augusta (pečati) i leg. I i II adiutrix (natpisi).
Od augzilijarnih jedinica se spominju kohorte: III Alpinorum equitata, I Bracaraugustanorum, I Lucensium equitata, I Belgarum equitata i VIII voluntariorum c, R. Tri
prve kohorte su garnizonirale na Gračinama u 1, a dvije posljed e u 2, te
2
6
G . A l f ö l d y , D a l m a t i e n , 1 3 4 — 1 3 9 . J . J . Wi l k e s , D a l m a t i a , 2 5 2 . d . U s p . C . P a t s c h ,
Herzegowina, 107—128. — Numizmatički nalazi: G. Kraljević, GZM 1970, 39—43 (Bijača);
1976, 169—177 (Posuški Gradac); 1979, 133—136 (Ljubuški) i 1980, 127. dd. (Čapljina). Ο novcima s lokaliteta „Gračine" Humac ν .Pogl. B/Uvod, bilj. 30. — Posljednji (zlatni) nalaz iz Narone,
koji se može datirati, potječe između 578. i 582. g., C. Patsch 1907, 102, C. Patsch, Herzegowina,
129. F. Bulić, Bull. daim. 25, 197. d, 33, 112. d.
27
Najbitnije činjenice iz krvavih borbi Rimljana s Delmatima obradio je M. Zaninović
1966, 27—33. Temeljno je djelo G. Zippel, Die römische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus,
Leipzig 1877. Usp. F. Šišić, Povijest Hrvata, Zagreb 1925. G. Novak, Prošlost Dalmacije, Zagreb
1944. Svi se navedeni pregledi temelje na vijestima starih pica: Polyb. 32, 9. i 13; App. III. 11. d;
Liv. perioch. XLVII; Strab. VII315, 10. itd. Ratovi su počeli 156. g. Borbe su se s prekidima nastavile sve do Augustova vremena. Jednu epizodu iz tih borbi čini i Vatinijev boravak u Naroni (bell.
Alex., 46 i 47, Cicero, ad fam V, 9, V, 10 a i b). V. bilj. 29. Cfr. I. Boj ano vski, ovdje pogl. Β (uvodni dio).
28
N. Cambi, Antička Narona — urbanistička topografija i kulturni profil grada, Znanstveni skup „Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka", HAD, Split 1980,
127—148. I s t i , Arhitektura Narone i njezina teritorija u kasnoj antici, RFFZ, 24 (11), Zadar
1984—85, 33—59. Cf. C. Patsch 1907, 10—27 i C. Patsch, Herzegovina, 71—75.
29
Cicero, ad fam. V, 9, V, 10 a i b. Sva tri pisma u prijevodu vidi N. Cambi—U. Pasini,
Antički izvori ο Naroni, zbornik ο Neretvi, nav. u bilj. 28,280—283 (cit. po amsterdamskom izdanju
iz 1577. g. kao V, 9, 10 i 11, XIII, 77).
30
Izmedu 1977. i 1980. g. je autor ovog rada otkopao sjeverozapadni dio logora. Ο tome vidi
pogl. B/Uvoda, bilj. 27. dd. i Dodatak IV.
3
1
Logorski objekti su vise puta obnavljani i adaptirani, što potvrđuju i pečati na opekama
— Q. C. P. Pansiana, leg. VIII Augusta, coh. I Belg{arum) i drugi. Tiberije je uz logor naselio i
vexillum veterana, koji su utjecali na ekonomiku i urbanizam područja (pagus Scunasticus). U Donjim Radišićima, oko 4 km sjeverozapadno od logora, nalazila se i putna stanica Bigeste (Tab.
Peut.).
120
eventualno u 3. st.32 Izgleda da je u Tiberijevo doba uz ovaj logor bio vezan i jedan
cuneus veterana (veterani pagi Scunasticfi)). Vojnici i veterani su ovdje ostavili
veći broj natpisa, najviše nadgrobnih, ali i votivnih33. Nedavno su otkopani i dijelovi
logora. Da se spriječi prodor neprijatelja u dolinu Trebižata, osim logora, bilo je
sagradeno i nekoliko manjih utvrda po brdima oko Ljubuškog (Gornji Radišići,
Tihaljina, Posuški Gradac itd.)34. Dodamo li vojnoj izgradnji i posjede veterana
s njihovim vilama, koje su podignute na zemljištu koje je nekad pripadalo protjeranim peregrinima (veterani pagi Scunastici quitus colonia Naronitana agros dedii)Zs>,
nećemo pretjerati ako ustvrdimo daje dolina Trebižata u 1. st. n. e. bila najgušće
naseljeni kraj u Bosni i Hercegovini. Veliki posjednik bio je i sam logor, jer je, po
svoj prilici, držao dosta zemlje, njiva, ispaša i šuma s obje strane Trebižata36. Zemljoradnja koja je kod domaćih imala supsidijarni karakter, postala je ovdje osnovna
gospodarska grana. Rimljani su unijeli ne samo novi, efikasniji način obrade zemlje
nego i nove kulture, na prvom mjestu vinovu lozu i maslinu, ali i druge vrste iz
mediteranskog podneblja.
U sklop fortifikacija oko Narone i Trebižata ulazila je i rimska utvrda u Posuskom Gradcu37, na položaju koji je k