Đeraemistae
Negdje između Melkumana, na sjeveru, i Daorsa, na zapadu, treba tražiti,
Plinijevu civitas Deraemistae37. Deremiste su vjerojatno živjeli nedaleko od Daorsà
jer je jedan Daors oženio jednu Deramistkinju, najvjerojatnije negdje između Stoca
i Bileće, konkretno u Dabarskom polju s Fatnicom i Planom. Sa svojih XXX dekurija (Plin. III 143) bili su brojniji od Daorsa, s kojima su mogli imati i uže političke,
pa i upravne odnose prije rimske okupacije, ali i kasnije. Jer kako, inače, objasniti
ugled i moć Daorsa s tako malom populacijom od svega 17 dekurija (Plin. Ill 143)?
Deremiste spominje samo jedan epigrafski izvor, i taj je izvan njihova plemenskog
teritorija (civitas Deraemistarum Plin. HI 143), vojnička diploma iz Salone: . . cohortes) HI Alpinorum . . . . pediti, Veneto Diti f. Davers{o) et Madenae Plarentis filiae,
uxori eius, Deramist(ae), kojom se njima i njihovu sinu Gaju, nakon Venetova otpusta
iz vojske, dodjeljuje rimsko građansko pravo (93. g.)38.
Ako je, dakle, Deremistima, po populaciji nešto jačem plemenu, što pretpostavlja i širi teritorij, pripadalo Dabarsko polje s Fatnicom, Orahovicama i
Planom, a vjerojatno i s Bilećom (Miruše smo na drugom mjestu atribuirali kolonijskom ageru Epidaura), onda se Deremistima može dodijeliti i natpis iz Fatnice
s imenima tipičnim za jugoistocno ilirsko jezicno područje: Tattaris Veneti / filius et
Temus Anjnaei filia Batoni / filio annorum /5 XX et Annaiae filiae annorum XXV j . . . .
(CIL III 12800, Fatnica). No, i pored čiste ilirske antroponimije, onomastička je
formula već prilagpđena rimskom imenskom sistemu39.
Relativno bogati (još neistraženi) arheološki i naseobinski elementi s Dabarskog
polja (Kubatovina, Trebjesina i dr.), Fatnice, Orahovicâ, Plane i ostalih naselja
toga vremena, ukazuju da je ovo područje i u rimsko doba bilo vrlo napredno40.
Urbano naselje u Orahovicama je, u stvari, rimski nasljednik ilirskog oppiduma
na Gradini u Kačnju, na brdu Ćukovici iznad samih Orahovicâ. Građevinski ostaci
naselja (zidovi u temeljima, a rimska opeka i crijep u izdašnim količinama) prostiru
se na površini od cca 700x400 metara na području samog naselja, a najočitiji
su na aktivnom pravoslavnom groblju i na Vlakama, te na Vitanovoj doli kod
Mezarja i džamije, oko 300 m zapadno od groblja. Bogato profilirani ulomci krovnog
vijenca (Gesimsstein) s neke monumentalnije zgrade kod Ballifa (Strassen, T. XI,
Fig. 23), koji se nalaze i sada zarasli u gustu šikaru kod groblja, te vrlo solidno
obrađeni cipus s likom krilatog Genija (121 χ 80 χ 76 cm), na Vitanovoj doli, s ostalim lapidama, kao i prostranstvo samog naselja, govore u prilog jednog gradskog
centra.
Tome potencijalnom centra Deremista pripadale su i Bilećke rudine s Planom,
danas pust i krševit kraj, koji je po svjedočanstvu putnika L. Des Hayesa još 1626.
37
Usp . bilj . 5 . Der amis ta(-ae) CIL XV I 38 (Sal on a) iz 93 . g . n. e.
Usp. CIL XVI 38 Salonae, iz 93. g. Cf. G. Alföldy, Dalmatien, 48. J. J. Wilkes, Dalm a t i a , 1 6 5 . A . M a y e r , D i e S p ra c h e , 1 1 9 .
39
Natpis je objavio V. Radimsky, GZM IV 1892, 126, si. 5 = WM BH II, 61, s!. 7. Usp.
K. Patsch, GZM VI 1894, str. 347 = WM BH IV, 253. d., si. 15. Ο imenskoj formuli v. D. Renvić, Iiirska onomastika 31. d. i R. Katičić, ZAXII/1, Skoplje 1962, 95—120, posebno
38
dić-Miočev
str. 112. d.
40
Orahovice: Ph. Ballif, Strassen, 38, T. XI, si. 23. D. Sergejevski 1962, 81. Fatnica:
v. bilj. 39 (radovi Radimskog i Patscha). Miruše: I. Bojanovski 1983, 29. d.
110
g. bio šumovit, a doline zasijane usjevima. Rudinama pripadaju i Mirilovi ci (područje Vlacha Mirilovicha, Des Hayes)41.
Ako, pak, valoriziramo arheološku situaciju u Bilećkim rudinama i u predrimsko doba, doći ćemo do zaključka da je ovo područje bilo vrlo napredno i prije
romanizacije. Samo u tome kraju je Radimsky nabrojio do dvije hiljade tumula,
a gdje su toliki grobovi, tu su bila i brojna naselja. Neki od tih kamenih tumula
bili su istraženi (Bjelani, Divin, Bijela Rudina, Plana i Mosko). Bogatstvom nalaza
se posebno isticala velika kamena gomila u Plani iz 5. st. pr. n. e., iz koje potječu
i dvije broncane kacige, dvanaest kopalja, srebrni nakit, veći broj fibula i ukosnica
(poznatih i sa Glasinca)42, djeîomicno i iz uvoza. Bogatstvom priloga se ističe '
slučajni nalaz iz ratničke grobnice u Kačnju iznad Orahovicâ (ilirsko-grčki šljemi
vise kopalja; ukosnica, razni nakit, keramika), iz sredinc 5. st., također djelomično
iz uvoza43.
Jači rimski centar bio je i u Plani, a nalazio se na Planskom polju, gdje su
se izoravali temelji rimski h zgrada i gradevinski materijal (tegulae, imbrices i dr.).
Na Planskoj gradini, zvanoj i Kaštrumi, sačuvali su se i ostaci zida u malteru, što
potvrđuje da je i ovdje na ilirskoj gradini bila podignuta rimska utvrda, a to potvrduje
i karakteristično ime Kaštrumi (od lat. castrum) (Radimsky, A1ZS s. v. Plana).
U kontekstu ovih rimskih nalaza u tipično ilirskoj arhaičnoj sredini, zanimljiv
je i toponim Plana, kako se i danas naziva naselje u Rudinama, nešto sjevernije
od Bileće, na cesti Bileća—Gacko, vrlo staroj prometnici. Možda bismo mogli tu
Planu identificirati s castrum Plana, u kojoj je roden C. Marcius Iust(inus7) vet. ex
adoptione, nat(ione) Delm(ata) (CIL XI, 76, Ravena). Čini se da je ovaj miles classis
Ravenn. živio u nešto kasnije vrijeme, kada je već etnonim Delmata (Dalmata)
označavao stanovnike Dalmacije kao provincije44. Vidjeli smo da se u samoj Plani
jedna gradina naziva Kaštrumi. Time bismo dobilijoš jedan toponomastički sirvival
(koji to ostaje sve ako se C. Marcius Iustinus i nije rodio u ovoj Plani), kakvi se
u širem području istočne Hercegovine susreću na vise mjesta: Bovan u Krtinju (i
na drugim mjestima, u značenju „kamen", „stijena") i Zidak (ZidiumT), također
u Gornjem Krtinju45. U red takvih starih imena ubrojio bih i hidronim Đerope
(Djörope), staro ime Zalomke (Koleške) na Nevesinjskom polju46. Mislim da su
takvi prežici i hidronim Broya i oronim Rkul, oba u Ljubomiru, a svakako i oronim
41
K. Jireček, dj. nav. u bilj. 34,118. Usp. L. Des Hayes, Voyage de Levant fait par Com
mandement du Roy en l'année 1621 par le sieur D. C (Das Hayes d e Courmînin), Paris 1624, chez
Adrian Taupinart, usp. M. Šamić, Francuski putnici u Bosni na pragu XIX stoljeća, Sarajevo
1966, 4235. d., bilj. 129, 131.
V. Radimsky, Gromile u bilećkom kotaru u H ercegovini, GZ M VI, 1894, 93—103 =
= WM BH IV, 1896, 33—37. Ć. Truhelka, Bogati prchistorički nalaz iz jedne grobnice u Plani,
GZM 43
XIII 1901 , 1—13.
Z. Marié, Grobovi ilirskih ratnika iz Kačnja, GZM (A), n. s. XIV, 1959, 87—102 + 4
table i Reviziono iskopavanje ilirske grobnice u Kačnju kod Bileće, GZM (A), n. s. XXX—XXXI
1975—1976, Sarajevo 1977, 101—110 + 3 table. Nalazi su datirani u vrijeme od 450—350. g.
pr. n. e.
44
Istom korijenu pripadaju i antroponimi dvojice Dalmata naseljenih u Alburnus Maior
(Dacia): Plani Verzonis Sclaietis CIL III Cer. VI a. 139 i Planio Baezi qui et Magistro CIL III
1270 (Alburnus). Ma iiirskom podrucju je zabilježen i antroponim Planas u Rideru, D. RendićMiočević, GZM, (A) n. s. VI, 1951, 61 (Planus Verzu[l]us). Panonski su primjeri: Planius Sextilius
Feucontisf. CIL III 10722 i Volta Lassonia Plani f. III 10723, oba iz Nauporta. Usp. A. Mayer,
D ie S p ra ch e I, 2 7 2 . D. R en d ić-Mio č ev ić, D ac ico -i lly ri c a, R a d J A Z U , k n j. XX /1 9 8 1 , 2 7 . R.
Katičić, Das mitteldalmatische Namengebiet, ŽA XII/2, 1963, 273. — Na području rimske Dalmaeije 6susreće se Jos nekoliko toponima P laaa.
4
Zidak = Zidium?, Zizion?, I. Bojanovski 1983, 24—28. Usp. I. Bojanovski 1973, 170.
46
Vidi bilj. 65.
111