poznato još samo dvadeset, od toga na području Hercegovine njih sedam: Daversi
(decuriis XVII), Deretini (XIIII), Deraemistae (XXX)4, Glinditiones (XLIIII), Melcumani (XXIIII), Naresi (CH) i Vardaei (XX) (Plin. Ill 143). Sva navedena Plinijeva
plemena imala su još u ranocarsko doba (principal) plemensku autonomiju, unutar
svojih peregrinskih župa (civitates peregrinae), koje su se formiralc još od ranije
prema konfiguraciji terena u prirodno političko-geografske zajednice koje nazivamo
župama (civitates).
U istočnoj Hercegovini, u njenim prirodnim granicama, od vododjehiicc na
sjeveru do Neretve i Trebišnjice, osim Daorsa i Plereja, ο kojima je već bilo govora,
živjelo je u predrimsko doba još i nekoliko manjih plemena, što ih Plinijc prema
Varonu navodi u svojoj 2. listi: Ozuaei, Partheni, Hemasini, Arthitae i Arinistae
(Plin. HI 143)s, a koja se ne spominju u carsko doba. Njih valja locirati u današnje
dubrovačko primorje ili možda nešto sjevernije, na manja kraška polja (Dabrica,
Fatnica, Miruše, Rudine i dr.).
Ako korijen ARIN- u Arinistae (*Arin + istae) povežemo s hidronimom Arion (Ps. Skylax 24), mogli bismo njihova plemenska staništa locirati na rijeku
Omblu (Rijeka dubrovačka), koja se u literaturi obično izjednačava s Arionom
Peripla, kako dokazuje i J. Lučić, Pseudo-Skilakov Arion i Rijeka Dubrovačka