Navedeni se Velejev podatak, dakle, može razumjeti i prihvatiti samo kao
rezultat živih trgovačkih veza između Panonije i sjeverne Italije u predrimsko doba.
Panoni su u Italiju uvozili stoku, kože i robove, a Rimljani u Panoniju ulje, vino,,
brončano i zemljano posude (terra sigillata), staklo i drugo.65 Po mišljenju A
Mocsyja, zbog tih odnosa su se Eravisci (djelomično) romanizirali i prije nego
što je Tiberije pokorio njihovu zajednicu, te u njihovom glavnom gradu Akvinkumu
na Dunavu podigao prvi rimski vojnički logor. Jak poticaj ovoj ranoj „roraanizaciji" dali su brojni libertini, kao predstavnici raznih italskih trgovačkih firmi.6'"1
Glavni trgovački put je vodio od Akvinkuma kroz Panoniju i zemlju Japoda u
Akvileju, jedan od pravaca jantarskog puta. Kada je August dao izgraditi novu.
cestu preko Vrhnike (Nauportus) i Ljubljane (Emona) (Tac. ann. I, 20; Ruf. Fest
Brev. c. 7), kod Japoda nestaje jantarskih priloga u grobovima, a pojavljuju se
u Akvileji.67 Glavno je tržište italske robe bilo u Akvinkumu, gdje su dolazili i
trgovci iz barbarikuma. Tada je Dunav postao pogranična rijeka Carstva.68 Otad
će u Panoniji, kao i u Dalmaciji, glavni faktori romanizacije biti legije i brojna
auxilia, a uskoro i veteranska naselja i imanja (fundi) italskih naseljenika.69 Neće
proći dugo vremena, pa ce se rimski utjecaji odraziti i na panonski duhovni život,
i to posebno na kultu panonskog glavnog božanstva Silvana (Vidasusi) i njegove
paredre Dijane (ThanaT), koji će poprimiti i neke elemente italskih Silvana i Dijane.
U početku se, međutim, te pojave javljaju uglavnom kod nekih lokalnih božanstava,
dok je Silvan općepanonski karakter poprimio tek u 3. st.,70 u vrijeme kada je
ovdje, na sjeveru, romanizacija postigla i svoje najveće domete.
Iz same činjenice što je romanizacija kod nekih keltskih plemena u Panoniji
dala relativno jake i rane efekte, daleko prije nego se to osjetilo u unutrašnjosti
Dalmacije, moglo bi se zaključiti da su Uiri bili otporniji tuđim kulturnim utjecajima
da su im teže podlijegali nego narodi panonske ravnice. Medutim, u osnovi toga
fenomena očito leže i drugi razlozi (udaljenost od jačih centara, teža pristupačnost
u planinskim podrucjima i dr.), ali također duboke društvene i kulturne razlike
ilirskih plemena, njihov kulturni nivo, kao i činjenica što ni Rimljani sve do Vespazijana nisu pokazivali veći interes za prirodne resurse planinske Ilirije, te su se
zadovoljavali spontanom romanizacijom, a ona je dosta sporo napredovala. U
unutrašnjosti su se žilavo održavale stare društvene forme, koje su u interesu mira
poštivali i Rimljani. U prvo je naime, vrijeme, glavni cilj Rima bilo osiguranje vlasti
i kontrola pokorenih Dira. Čak su provedene i neke nepopularne prisilne mjere
(koje su se graničile s genocidom), kao što su: preseljavanje dijela Delmata u dolinu
Cehotine, pa raseljavanje teže pristupačnih gradina (Arupium, Metulum i druge),
odvlačenje velikog broja stanovništva u ropstvo, te novačenje mlađeg naraštaja
u pomoćne trupe izvan pokrajine (Desitijati, Delmati, Mezeji, Breuci i dr.).71
Pošto su odmah poslije sloma ilirskog ustanka bili izgradeni vojni logori za
legije i kohorte, August je započeo i izgradnju cesta (također i u Panoniji, Tac.
ann. I, 20). Za desetak godina, već 20. g., bilo je izgrađeno pet velikih komuni65
A. Mocsy 1959, 94—105.
A. Mocsy 1959, 97, 123.
67
J. Klemenc, Limes u Jugoslaviji, I, Beograd 1961, 15. d.
68
Usp. J. Szilagyi, Aquincum, Budapest 1956. A. Mocsy 1959, 59, 64, 66, 103, 127, 1 3 1 .
69
A. Mocsy 1959, 124. Za Dalmaciju: M. Suie, Zadar 1981, 234, 251.
70
A. Mocsy 1959, 126. I s t i , Pannonia, col. 741. dd.
71
Ο rimskoj politici prema pokorenim Ilirima v. G. Alföldy, Dalmatien, 171. dd. Usp.
I. Bojanovski, Octo cohortes Breucorum, str. 364 dd.
66
66
kacija koje su Dalmaciju povezale s Panonijom, a takoder i istaknutije obrambene
punktove u unutrašnjosti Dalmacije. Izgradnja cesta, koja je nastavljena i kasnije
(pod Klaudijem), imala je, bez sumnje, progresivan karakter jer je i domaćima
olakšala izmjenu dobara, ali i protok novih ideja, od čega je cijela zemlja imala
koristi. Izgradnja cesta je potakla i razvitak naselja (urbanizaciju), naročito u doba
Flavijevaca, i kasnije, ali i ranije. Dotad ograničeno iskorištavanje prirodnih dobara
(u~prvo se vrijeme najviše vadilo i sabiralo zlato, kako to potvrđuju vrela iz Augustova i Neronova doba)72, pomalo je oživjelo, naročito u rudonosnim područjima
(oko Vrbasa, na Drini i drugdje). Sa cestama je došao i mir (