i Hercegovini nijedan nije ni tradiran. Iako su se u ovom trogodišnjem ratu vodile
teške borbe, dosad nije otkriveno nijedno groblje, ni rimsko ni ilirsko.79 Jedini
spomen-znak, koji je bio podignut u slavu rimskog pobjedničkog oružja, i on samo
djelomično sačuvan, bio je pronađen na Gardunu 1885. g. To je čuveni tropaeum,
podignut u znak pobjede nad Delmatima i njihovim srodmcima.80
VOJNA OKUPACIJA I ORGANIZACIJA ILIRIKA
a) Organizacija provincija Dalmacije i Panonije
Kada je 9. g. n. e. bio okupiran i smiren, cijeli Ilirik je bio podijeljen na dvije
sampjïtâlne provincije, Dalmaciju (Dalmatia), od Rase u Istri pa do Lješa u Albaniji
(Lissus oppidum civium Romanorum ab Epidauro C p. Plin. III 145), te na Panoniju
(Pannonia), od sjevernih padina Dinarida do Dunava na sjeveru i sjeveroistoku.
Kada je kasnije (46. g. n. e.) bila formirana i provincija Mezija (podijeljena 86.
na Moesia Superior i Moesia Inferior), koja je pokrivala područje od Dunava na
sjeveru pa do granica Makedonije (M. je postala rimska provincija još 148. g. st. e.)
i Trakije, Dalmaciji je pripadao i dio historijske Srbije sa svim desnim pritocima
Drine.1 Još uvijek je u nauci sporan i tok zajedničke dalmatinsko-panonske granice,
ali se kao gruba, preliminarna, linija mogu smatrati sjeverne padine dinarskih
planina (Plin. III 147). To je ujedno i markantna prirodna linija koja čini razvođe
između jadranskog i crnomorskog sliva.2
Prilikom diobe provincija 27. g. st. e., senatu je pripao južni dio Ilirika, što su
ga u to vrijeme držali Rimljani, Dionova Dalmacija (LUI 12), dakle, ne sve što
je dotad na istočnoj obali Jadrana osvojeno (Strab. XVI 3). Čini se da je tada, ili
nešto malo prije (uskoro nakon relativno uspjesnog Oktavijanova pohoda na Ilire),
Ilirik bio podijeljen u tri sudbena konventa (conventus iuri dicus), u kojima su Iliri
pred rimskim sudom iznosili razne domaće sporove: sjeverni konvent sa središtem
u Šcardoni (Skradin), kojem su pripadali Japodi i 14 liburnskih civitates (conventus
Scardonitanus); srednji u Saloni, u kojem su živjeli Delmati, Dicioni, Mezeji i
druga (manja) plemena (conventus Salonitanus), te južni u Naroni (conventus Naronitanus), s brojnim plemenima u Bosni istočno ocl doline Vrbasa i u cijeloj Hercegovini, Crnoj Gori i dijelu Albanije (Plin. III 139—144).3 No, zbog još uvijek nesigurne situacije u Iliriku, August je uskoro (11. g. st. e.) u svojstvu vrhovnog za1
Ptol. III, 1: Moesia Superior finitur ab occidente Dalmatia ad earn quam diximus hneam
quae ducitur a Savi fluvii ostio, usque ad Scardum montem, dakle do Šar-planine. Odatle se POvlJala
7
9
Autor ovog rada je u području Visokog koje je pripadalo teritoriju Desitijata pokušao
odrediti položaje iz ovog doba, usp. rad nav. u bilj. 69, str. 58—68. Koliko je u tome uspio, poka2at
će buduća istraživanja.
80
Ulomak tropeja je pronađen u logoru LEG VII na Gardunu (Trilj), a nalazi se u Arheološkom muzeju u Splitu, inv. br. D 129. Cf. M. Abramić, Ο predstavama Ilira na antiknim spomenicima, Časopis za zgodovino in narodopisje, 32, 1937, 13, si. 3 = Don Frane Bulić, Katalog
izložbe, Split 1984, 35, si. 14. U meduvremenu je J. Britvić našao i nove ulomke. Spomen-reljef
prikazuje zarobljene Ilire, kao i čuvena Gemma Augustea, koja se dovodi u vezu s Tiberijevim
panonskim ratom 12. g. st. e. N. Cambi, Gardunski tropej, Split 1984, 77—92.
54
na zapad do Lješa (Lissos). Cf. i Ptol. II 61,1. Usp. A. Domaszewski, AEM XIII, 129 s?, CIL
III Suppl. p. 1445, 1474. L. Jelić, Najstariji kartografski spomenik o rimskoj pokrajim Ualmaciji,
GZM X, 1898, 227—245 531—599 = WM BH, Vil, 1900, 180 ss. B. Sana, RE Suppl. Vin, zz s.
1. Bojanovski, Municipium Malvesiatium, ARR, VI, Zagreb 1968, 258 (prirodna gramca). N.
Vulić, Glas SKA 160, 1934, 54—58.
.
, VV 1
2
Ο sjevernoj granici Dalmacije, odnosnojužne Panonije, konkretnije se govon u pogi. ΛΛ, ι
3
Th. Mommsen, CIL III pp. 300—304. M. Fluss, RE II A, 356 i XVI, 1752. N. V ulic,
RE 1 A, 2004. Cf. Plin. III, 142: Narona colonia terti conventus . . . M. Varro LXXX Vllll civiiates
eo ventilasse auctor est. — Ο diobi Ilirika 27. g. st. e., v. A. Betz, 1938, 3. Usp. Th. Mommsen
CIL III p. 279. d. (Illyricum).
55