Β
RIM SKA OSVAJANJA U ILIRIKU
Kako smo vidjeli, Rimljani su se kao osvajači prvi put na istočnoj obali Jadrana
pojavili 229. g. st. e. Povod za to bilo je širenje ilirske države prema jugu i gusarenje
Ilira po Jonskom i Jadranskom moru, od čega su trpjeli grčki gradovi, saveznici
Rima, među njima i Issa na Visu. Nakon što su skršili moć Kartage, Rimljani su se
potpuno okrenuli prema istoku, protiv Grčke, Makedonije i drugih država. Sa
svojim brodovljem su se zalijetali i u jadransko i jonsko primorje, te uskoro počeli
trgovati sa značajnijim ilirskim gradovima i primorskim plemenima, potiskujući
pomalo grčke trgovce, što, osim uvozne robe, potvrđuju i relativno bogati nalazi
rimskog republikanskog novca. Pa, iako je kraljica Teuta 228. g. s Rimljanima,
sklcpila mir (morala εβ odreći gusarenja, koja su Ilirima donosila znatne koristi)
ilirska država ipak nije bila duga vijeka, jer je Rimu i dalje, u okvirima njegove balkanske politike, ostao cilj da uništi makedonsku i ilirsku državu, te da zavlada Balkanom, preko kojeg su vodili važni trgovački i vojnički putovi. To im je pošlo za rukom
kada su se Makedonija i Ilirija udružile u vojni savez protiv Rimljana (Liv. XLV 43).
Nakon Gencijeva poraza 168. g., Rim je i formalno okupirao najjužniji dio ilirske
države, a onim plemenima koja su se odmetnula od Gencija ostavio autonomiju i
domaće uređenje pod vrhovnom zaštitom Rima. Neka su od njih bila oproštena i
od plaćanja danka (immunes), dok je drugima danak bio umanjen na polovicu. U
početku se rimski Protektorat ograničio samo na užu oblast južno od Drima (Liv.
XLV 26). U stvari, bio je to zametak onog Ilirika (Illyricum) koji ce se u Augustovo
doba protegnuti na široka područja između Drave i Jadranskog mora, a uskoro i do
Dunava.1
Tek što je bio završen III ilirski rat (171—168), na istočnoj se obali Jadrana
pojavio za Rimljane još jači i uporniji neprijatelj, ilirsko pleme Delmati (Dalmati).2
U ranije vrijeme Delmati su živjeli podalje od ob