LXXII, Siculotae XXIM, populatoresque quondam Italiae Vardaei non œnplius qua m
XX decuriis (III 143). 51
Podatke ο broju dekurija kod pojedinih plemena Plinije je preuzeo iz ranocarskih službenih popisa.52 To vrijedi samo za salonitanski i naronitanski konvent jer
se u skardonitanskom dekurije ne navode: Liburni su već tada imali razvijen municipalni (rimski) sistem. Podjelu na dekurije preuzele su rimske vlasti iz domaćeg
gentilnog uredenja, ali ona s razvitkom municipalnog uređenja, bar formalno, nestaje, kao što je u službenim popisima nestala i kod Liburna i Japoda, a nema je ni
kod panonskih plemena. Inače se smatra da su decuriae veca bratstva (u rimskoj
terminologiji gens).53 Plinijë ih ne navodi ni u 2. i 3. listi plemena, jer se na tome
mjestu ο tim plemenima govori već u historijskoj perspektivi. Tako, odmah iza
Vardeja (v. gore), nastavlja: Praeter hos tenuere tractum eum (tj. potez izmedu Narone i Epidaura) Ozuaei, Partheni, Cavi (G. Alföldy nema Kave, ali ih smatra vjerojatnim), Haemasi (Alföldy: Hemasini), Masthitae, Arinistae (Alföldy umjesto navedenih ima Arthitae i Armistae).64 Ni u listi plemena s područja između Epidaura
Lješa (Lissus), gdje počinje makedonska provincija, nema podjele na dekurije. 35 I
ta su plemena već prilično davna prošlost, a u Plinijevo doba već potpuno urbanizirana (municipalizirana).
Kada je, pak, riječ ο panonskim plemenima, Plinije jedne veže za riječne tokove»
a druge daje abecednim redom: . . . Drctus per Serretes, Sirapillos (Serapillos), Iasos,
Andizetes, Saus per Colapianos Breucosque —· populorum haec capita — praetereu
Arviates, Azali, Amantini, Belgites, Catari, Cornacates, Eravisci, Hercuniates, Latovici, Oseriates, Varciani, mons Claudius, cuius in fronte Scordisci, in tergo Taurisci.
insula in Savo Metubarbis, amnicarum maxima (III 147, 148). 58
Ptolemej (Ptolemaios), geograf. 2. st. n. e., u svom djelu Geografija (Gsografike
hyfegesis) navodi u Dalmaciji 16 plemenskih zajednica, od kojih su u današnjoj
Bosni i Hercegovini živjele njih dvanaest: Iapydes, Mazaîoi, Derriopes, Dérrioi,
Dindaroi, Ditiônes, Daoursioi, Melkoménioi, Ouardaîoi, Narensioi, Sardiôtai i Sikoulôtùi (II 16, 5). Njegovi Derriopes su, po svoj prilici, identični s Plinijevom civitas
Deretini (decuriis) XIIII (III 143), dok su Hyllaioi i Boulimeîs, preuzeti iz starijih
grčkih izvora, i nisu vise poznati u rimsko doba. Sudeći po Ptolemeju, Japodi su u
ranije doba dopirali sve do mora {en tê par alia), odakle su ih u kasnorepublikansko
5
1
Za varijante vidi G. Alföldy, Dalmatien, 36, s manjim raz'.ika-ru p:;rni te'<;tu D. D etlefsena, cf. XXV Demi, D. Detlefsen, 41.
52
G. Alföldy, Dalmatien, 36. i bilj. 15 i 16. Plinije je neke podatke uzeo od M. Varon a.
po kojem je nekada u ovom konventu bilo 89 plemenskih zajednica, od kojih su neke, očito, bile
sasvim maie, a druge iz službenih popisa, usp. D. Detlefsen, Die formulae: provinciarum, eine
Hauptquelle des Plinius in der Beschreibung der römischen Provinzen, Berlin 1908, 77. ss. Isti,
Die Anordnung der geographischen Bücher des Plinius und ihre Quellen, Berlin 1909, 46. Usp. i
G. Alföldy, Epigraphica, 23, 1961, 53. ss. R. Katičić, ŽA 13— 14, 1964, 88. dd.
5
3
Gens: D. Rendić-Miočević, Ilirske onomastičke studije ( I ) , ŽA X, sv. 1—2, 1960, 167.
C. Patsch, Herzegowina, 1922, 53. Ο dekurijama vidi B. Gabričević, Dvije ilirske općine s područja Vrlike, VAHD, LV, 1953, 103. ss. M. Suič, Antički grad na istočnom Jadranu. Zagreb 1976,
33. G. Alföldy, Dalmatien, 166 i bilj. 2 i 3 i Cognatio Nantania, Acta ant. ASH 11, 1963, 83. —
U pitanju su, izgleda, seoske rodovske zajednice (seoske općine).
54
Plin. III, 143, cit. po D. Detlefsen, 1904. 42. Usp. G. Alföldy, Dalmatien, 36. Aiinislae,
možda u vezi s Avion Ps. Skylak 24 (Rijeka dubrovačka?) cf. J. Lučić, Pseudo-Skilakov Arion i
Rijeka dubrovačka, Anali HI, 6—7, Dubrovnik 1959, 117—120.
55
Pli nijevi p od aci potj eeu i z t ri vrela: Varro , i z Au g usto v a ranij eg vremen a (zaj ed ni čki s u s
A p i j a n o v i m ) i i z v r e m e n a j u i i j e v s k o - k l a u d i j e v s k e d i n as t i j e , G . A l f ö l d y , D al m a t i e n , 3 7 .
56
Ed. D. Detlefsen, J904, p. 43. A. Mocsy, Pannonia, Sp. 604—610. Usp. Isti, a) Historia, VI, 1957, 488 ss. b) Bevölkerung, 1959, 105. ss.
34
doba istisnuli njihovi srodnici Liburni, koji su već tada bili uže povezani s Rimljanima.57
U Panoniji Ptolemej zna 14 plemena, od toga u Gornjoj osam a u Donjoj šest
plemena. U Bosanskoj Posavini su dijelom živjeli Kolapijani (Kolanianoi = Kolapianoi!), Oserijati (Oseriates), Breuci (Breûkoi) i Amantini (Amantinoi) (Ptol. II 14,
2 i 15, 2). S obzirom da Ptolemej za panonske provincije daje podatke savremenih
izvora, moglo bi se zaključiti da je jednako postupio i u opisu Dalmacije i Liburnije.
Prema tome bi u 2. st. n. e. sva navedena plemena još postojala u svojim peregrinskim zajednicama (civitates peregrinae) ili u municipijima, izuzev onih koje je autor
ekscerpirao iz starijih vrela, kao što su Bulini i Hyleji. Ptolemejevo je djelo rijedak
izvor koji pokušava odrediti i položaj pojedinih zajednica na terenu, i to uz pomoć
prijedložnih oznaka kao što su hyper de toutous (iznad tih), eîta (zatim), kaî hyper
mèn tous (iznad njih), hyper hoiis (iznad ovih) itd., ali istraživač i pored toga nailazi
na velike poteškoće prilikom njihovih ubikacija. Tako, na primjer, kada Ptolemej
kaže „iznad Deriopa Dindari", vodi nas, u stvari, u zapadnu Dalmaciju, gdje su
živjeli Deriopi, iako narativni i epigrafski izvori Dindare vežu za Podrinje u rimskoj
istočnoj Dalmaciji. Stoga se prilikom lokalizacije pojedinih plemenskih teritorija
nalazimo pred velikim poteškoćama ne samo zbog isprecijanosti planinskog reljefa
zemlje nego i zbog nepotpunih i neodredenih podataka u vrelima. 58
57
C. Miller, Claudii Ptolemaei Geographia, Paris 1883. Novije izdanje O. Cuntz, Die
Geographie des Ptolemaeus. Galliae, Germania, Raetia, Noricum, Pannor.iae, lllyricum, Italia,
Berlin 1923, 73—81. Usp. L. Jelić, Najstariji kartografski spomenik ο rimskoj pokrajini Dalmaciji,
GZM 1898, 227—245. i 531—559. Novija literatura kod E. Polaschek, RE, Suppl. X, (1965),
Sp. 680 d. Za Uirik usp. M. Suie, 1976, 298—300 (II 16, 1—3, 6—9). Cf. Ptol. II 16,5 na str. 260,
big. 20.
Ptol. II 14,2; Κάτέχουσι δέ rfjv έπαρχίαν έν μέν τοϊς\προς άρκτους μέρεσιν "Αζάf.oi^ μεν δυαμικώ \ τεροι, Κΰτνοι δ' ανατολικότεροι, έν δέ τοις | μ(σημβηινοϊς Αατόβικοι μεν υπό το
Νθ)ρι\κον, Ούαρκιανοι δέ τα προς ανατολάς, έν\ δέ τοις μεταξύ βοιοί μέν τιρνς δυσμάς και νπ'[
(Χυτούς Κολανιανοϊ, Ίάσιοι δέποος\άνατολάς και υπ αυτούς Όσεριάτες,,
i Ptol. Il 15,2; Κάτέχουσι δε [και] ταύτην τχ\ν έτταρχίαν εν \ μεν τοις δυσμικοϊς μέρεσιν
'Αμαντινοί άρκτι\ κώτεροι, νφ' ονς 'Ερκουνίατες, είτα Άν,δίζητες, είτα Βρεϋκοι; έν δέ τοις
ο.νατο\λικοις άρκτικώταιοι μέν Αραυίσκοι, με\σ>ιμβρινώτεροι δε Σκορδίσκοι.
Ο valjanosti Ptolemejevih podataka vidi G. Alföldy, Dalmatien, p. 37. J. J. Wilkes,
Dalmatia, passim. F. Bulić, Stridon, 1920, 74. M. Kozličić, Ptolomejevo viđenje istočne obale
Jadrana, VAHD, LXXIV, Split 1980, 103—188. Usp. i A. Cermanović-Kuzmanović, jugoslovenske zemlje na Ptolemejovoj karti, u: Monumenta cartographica Jugoslaviae, Beograd 1974,
M—26. — Ο plemenskim teritorijima i ο metodološkom postupku za njihovu lokalizaciju primijenjenu u ovom radu vidi 1. Bojanovski, 1985, 7—8 (ovdje bilj. 44).
35