sini? Plin. Ill 143), Béssoi, narod u Trakiji46, Melitênoi, stanovnici Mljeta, Korkyrênoi, stanovnici Korčule, Libyrnoi i Iapodes (111. 10, 14, 16 d.) s ove strane Alpa
(111. 16). Posebno još navodi Derbanoi {= Deuri? Plin. Ill 143, odnosno Derrioi ?
Ptol. II 16, 5), koji su se posljednji predali nakon poraza Delmata 33. g. (111. 28).
2. Plemena koja su se predala Oktavijanu u prvom pokušaju (napadaju) (grčki:
dV holes peiras III. 16): Oksyaioi (Ozuaei ? Plin. Ill 143), Pertheênatai (Partheni?
Plin. Ill 143), Bathiatai, Taulantioi, Kambaîoi, Merromênoi (Melcumani ? Plin. Ill
143) i Pyrissaîoi (Peiroûstai Strab. VII 5, 3).
3. Plemena što su Oktavijanu pružila nešto jači otpor (ergo de meizoni eleftesan 111. 16): Dokleâtai, Karnoi, keltski narod u Alpama, Interfrourînoi (Endiradini ? Plin. ΙΠ 143), Narésioi (Naresi Plin. III 143), Glintidiones = Glinditiones
(Plin. Ill 143) 17 i Tauriskoi, keltski narod u istočnim Alpama (Strab. VII 3, 2 i VII
2
' 2)·
4. Plemena što su Oktavijanu pružila najjači otpor (malista d'enohlesan auton
111. 17): Salassoi (Salassi, Alpium populus, Plin. III 134, 137), Iapodes, Segestanoi,
Dalmatai, Daisitiâtai (var. Daisioi te) i Paiones (Pannonii, Suet. Tib. 17, Tac. ann.
XV 10 dd.; Pannonioi Strab. VII 5, 3 i Dio XLIX 36, 6).
Ako iz navedenog popisa izdvojimo Salase i Karne, Tauriske i Bese, koji nisu
lliri, pa ako Bathijate, Kambaje i Kinambre shvatimo kao manje dijelove većih
plemenskih saveza u Iliridi, vidimo da je Apijan nabrojio pretežan dio ilirskih plemena, zapravo ih klasificirao u četiri grupe, već prema njihovu odnosu prema Oktavijanu i rimskoj vojsci, dakle, sve one koji su na neki način agirali u Oktavijanovu
ilirskom ratu.
Apijanova ilirska etnografija jedna je od najpotpunijih iz antike. Sve ranije su
daleko siromašnije po etnonimima i što vise idu u prošlost, sadrže sve manje plemena.
1 u tim izvorima se javlja ona ista postupnost u otkrivanju novih etnosa koju smo
već vidjeli kada je bilo govora ο postupnom širenju ilirskog imena uz istočnu obalu
Jadrana s juga prema sjeveru.
lliri (lllyrioi) kao skupno plemensko ime bili su poznati već Herodotu (I 196:
IV 49; VIII 139; IX 43) i Tukididu (I 24, 26; IV 124, 125).
Prvi antički pisac koji spominje i pojedina plemena na istočnoj jadranskoj
obali bio je logograf Hekatej (Hekataios), iz Mileta u Maloj Aziji (6—5. st. pr. n. e.):
Libyrnoi, Méntores, Syôpioi, Hythmîtali&; poznavao je i Japode, ali samo u formi
imena zemlje Iapigia, te Daorse (Darsioi éthnos Thrakion, u FGrH 93—97, 175).
I Pseudo-Skylax iz Karijande, putnik i geograf 6. st. pr. n. e. (njim se služe već
Hekatej i Herodot), u svom Feriplu, čiji se sačuvani tekst formirao oko 330. g. st. e.,
na osnovu starijih izvora ima etnonime: Libyrnoi, Illyrioi (generičko ime), Boulinoi,
Hylloi, Nestoi, Manioi, Autariatai, Enheleîs i Taulantioi (Ps.-Skyl. 21, 22, 23, 24,
25, 26, 27, u FGrH).
Pseudo-Skymnos u svojoj Periegesis (oko 110. g. st. e.), također na osnovu
starijih izvora, nabraja: Ismenoi, Méntores, Libyrnoi, Boulinoi, Hylloi i Illyrioî
(generičko ime), te Enhéleioi (Ps. Skymn. 394, 403, 404, 407, 417, 437).
Navedeni izvori odraz su stanja p.rije provale Kelta i pojave Ardijejaca na
donjoj Neretvi, a Autarijata u zapadnoj Srbiji. Jos uvijek su i Grcima bila nepoznata
45
G. Alföldy, Dalmatien, 58. d. (i biij. 136) pomišlja na tračke Bese (Béssoi), koji nisu
živjeli daleko od Dalmacije.
47
Glinditiones Plin. Ill, 143 (ν. bilj. 50), pleme naronitanskog konventa, usp. I. Bojanovski,
1985, 12. dd.
48
Kod Steph. Byz. u FHG.
32
imena brojnih plemena u unutrašnjosti zemlje. Dolazak Ardijejaca i .Delmata u
primorje potpuno je poremetio raniju etnografsku sliku.
Polibije (2. st. pr. n. e.) i Livije (1. st. pr. n. e.) već prate i događaje na istočnoj
obali Jadrana, ali samo na području južno od Neretve. Polibije (Polybios) opisuje,
djelomicno i kao savremenik, događaje Agronove ilirske države sve do njenog
pada_Jj58_· g. st. e4 Kod Polibija se spominju Ardiaîoi (II 11, 10 i 12, 2), Delmateîs
(22/ÎS^T), Daorsoi (32,18,2 = Daorsôn) i Pannonioi (Fr. 122). Enheleje, pak, iz Rhizon'skojj zaljeya (Ps.-Skylax) lotira u Makedoniju, u okolicu Lihnidskog jezera
(V Ï08, 2 i 8; frg. 34). Livije (Livius, 59—17 g. st. e.) ima: Vardaei, Daorsei, Delmatae,
Iapydes, Liburni, Pannonii, Pirustae i Taulantii. 49
Polibiju i Liviju se pridružuju pisci ranijeg carskog doba Strabon, Apijan i
Kasije Dion, koji pišu grčkim jezikom, a žive u Rimu ili služe u carskoj administraciji. Ovi se pisci služe već pouzdanim izvorima iz kraja Republike i početka Principata, ali ponekad i starijim. Koriste se i savremenim memoarima, kao na primjer
Apijan Aleksandrijski Augustovim.
Kao i Apijan, ο kojem je već bilo govora, i Strabon (Strabo, pisac Augustova
doba) ima iscrpan popis plemena u Dalmaciji i Panoniji (VII 5, 1 dd.): Ardiaîoi =
Ouardaïoi, Dalmateïs, Daôrizoi, Iapodes (IV 6, 1), Libyrnoi (VI 2, 4), Pannonioi
(generičko ime), a generatim : Breûkoi, Andizétoi, oba u Panoniji; Ditiones, Peiroûstai,
Mazaioi i Daisiteâtai, sva u Dalmaciji (VII 5, 3); Pleraioi i Autariatai (VII 5, 6 i 11).
Kasije Dion (Dio Cassius Cocceianus [