zato što su napustili Gencija još dok je bio moćan (incolumi Gentio Liv. XLV, 26,
13 d.)· Slobodni i immunes postali su i Daorsi (Daorsei), ilirsko pleme iz današnje
Hercegovine, zato što su, napustivši Karavancija, Gencijeva polubrata, prešli s
orïïzfém Rimljanima. OstalimTjë pTeffiènima danak (veciigal) bio smanjen na polovicu od onög što su ga plaćali kralju Genciju.36
Smatra se da je treći dio podijeljene ilirske države obuhvatao ilirska plemena
na jugu — Illyrii proprie dicti, prvobitne Ilirije (?), već na granicama nekadašnje
makedonske države (G. Zippel, F. Papazoglu, M. Suie, R. Katičić).37 To je ujedno
bio i zametak rimskog Ilirika.
U Anicijevoj formuli mira 167. g. u Skodri Ardijejci se ne spominju, iako se
upravo oni najčešće vezuju za ilirsku državu, vjerojatno stoga što tada vise nisu
bili „u igri". (Postoji, ipak, jedina mogućnost da se Ardijejci kriju pod zajedničkim
imenom ceterisque Illyriis, kada je riječ ο plaćanju danka).38 Jer, da su se Ardijejci
još i tada nalazili na području podijeljene ilirske države, a s obzirom na ulogu i
značaj ovog etnosa, posve je naravno da bi i oni bili s pomenuti u ovom senatskom
dekretu. Postoji i mogućnost da su već ranije otpali, i to u vrijeme pada Demetrija
Farskog (219), kada su Rimljani u vrijeme drugog ilirskog rata upravo u zapadnom
dijelu presumptivnog teritorija ilirske države imali mnogo uspjeha.39 Razlog zbog
kojeg se Ardijejci ne spominju u Anicijevu dilctatu mogao bi se objasniti prvenstveno
događajima koji nisu tradirani, pa nam stoga nisu ni poznati, a u toku kojih su se
Ardijejci „distancirali" od nekadašnje centralne vlasti u Risnu i Skodri.
Rimljani su pobjedom nad Gencijem definitivno učvrstili pozicije na ilirsko
obali. Pa, kada su okupirali Makedoniju i Grčku (148. g.), okrenuli su se i protiv
oîtalih Ilira. Prvi rat protiv Delmata vodili su već 156—155. g. pr. n. e., te su kroz
daljnjih 150 godina u žestokim borbama svoju vlast proširili sve do Dunava. Ratni
ciljevi Rima i dalje su bili: pretvaranje Jadrana u svoje zatvoreno more, osvajanje
njegova sirovinama bogatog zaleđa (rude u prvom planu) i osiguranje dunavskog
puta, koji je povezivao rimske posjede na istoku sa zapadom.40 Jos od 205. g. (?)
imali su Protektorat nad manjim dijelom ilirske zemlje (Illyrii proprie dicti) južno
od Drima (Suićev aquisto vecchio), koji je nakon sloma ilirske države bio proširen
sve do Drima (aquisto nuovo). Poslije teških i dugotrajnih borbi, najprije s Ardijejcima i Plerejima (App. 111. 10), pa Delmatima, Desitijatima, Mezejima, Breucima
i drugim ilirskim i panonskim plemenima, svoju ce vlast proširiti i na cijeli Plinijev
Ilirik (Illyricum generatim Plin. III 139), odnosno na Apijanovu veliku Iliriju (111.
7, 9).«
36
L i v . X L V , 2 6 , 1 3 — 1 5 : n o n s o l u m l i b e r os , s e d e t i a m i m m u n e s f o r e I s s e ns e s e t T a u l a n t i o s ,
Dassaretiorum Pirustas, Rhizonitas, Olciniatas, quod incolumi Gentio ad Romanos defecissent. Daorsis
quoque immunitatem dare, quod relicto Caravantio cum ar mis ad Romanos transissent. Scodrensibus
et Dassarentibus et Selepitanis ceterisque Illyriis vectigal dimidium eius, quod régipependissent, impositum . . . Usp. F. Papazoglu, 1967, 143. d. M. Suie, 1976, 185. dd.
37
Liv. XLV, 26, 13—15 (nastavak cit. u bilj. 36): . . . Inde in très partes Illyricum divisit.
U na m fe c it q u ae s upr a + Dicta m e st, alter a m L abe ates o m nis , ter tia m A gr avo nit as et R hiz o nitas et
Clcini atas accol as que eor u m . . . Literatu ra j e n aved en a u bilj. 3 2 i 36 . (u pit anj u j e citi ran a laku n a
u Livijevu djelu v. bilj. 32).
3
8
Liv. XLV, 26, 13—15, nav. u bilj. 36.
39
Polyb. III 18, 1, 3. Liv. XXI X, 12, 13. — Ri mljani su tada zauzeli Di malë, te Pharos sa
cijelim Hvarom, v. lit. u bilj. 33.
4
0
D. Rendić-Miočević, 1981, 9.
4
1
To je bio aquisto nuovissimo, vidi M. Suie, 1976, 185. d. — Ο Apijanovoj velikoj Iliriji,
usp. J. Dobiaš, Studie k Appianové knizé illyrské, Praha 1930.
30
Ilirska etnografija
Kada je riječ ο Bosni i Hercegovini u predrimsko i rimsko doba, najbogatije i
najvrednije podatke ο etnografskoj situaciji daju Agijan Aleksandrijski (2. st. n. e.) i
Plinije Stariji_(27—JgLj·.11· e·)· Apijan (Appianos) je3ao étnografskusïïku Ilirije u
pîotohistorijsEoVnjeme, aPlInije Stariji (C. Plinius Secundus) u vrijeme ranog principata, kad su već neke civitates bile na pragu da postanu municipijima. Iz Apijanova
djela „Illyrike", u kojem opisuje Oktavijanov ilirski rat (35—33. g. st. e.), vidi se
da je veći dio Ilirije došao pod rimsku vlast upravo u vrijeme Oktavijanova ratnog
pÇïhoda· Ajjyajiova je etnografija. bçgata brqjnim plemenskim imenima. Prvi se put
spominju: Bathiatai, Dokleâtai, GÏinditiones, Interfrourînoi, Hippasînoi, Kambaîoi,
Kinambroi, Merroménoi, Nareswi, Oksiaîoi, Pertheenatai, Pyrissaîoi (111. 16),
Daisitiâtai (17), Posenoi (21) i Derbanoi (28), što ukazuje da je Apijan nabrojio
pretežan dio ilirskih plemena u današnjoj Bosni i Hercegovini i nešto šire. Jedino
bi mu se moglo zamjeriti što ih nije odredio i geografski. Neka se od navedenih spominju samo kod Apijana, ali zato on ne spominje Mezeje (Mazaîoi Ptol. II 16, 5;
Strab. VII 5, 3 i Dio LV, 32) i Dicione (Ditiones Strab. VII 5, 3; Ptol. II 16, 5; Plin.
III 142), oba iz salonitanskog, te Dindare (Dindari Plin. III 143) iz naronitanskog
konventa. Od panonskih plemena ne navodi Breuke (Breuci, Breûkoi) i Oserijate
(Oseriâtes Ptoi. II 14, 2; Plin. Ill 148)42, oba na Savi. Što se tiče Panona, njih i ne
navodi po plemenima (generatim), izuzev Segestana (Segestanoi App. 111. 10, 17),
nego generičkim imenom Paiones, u obliku koji je uobičajen kod grčkih pisaca,
osim kod Strabona i Diona, koji imaju oblik Pannonioi, kako to navodi i sam Apijan: Παίονεςμεν υπό των 'Ελλήνων λεγόμενοι και ρωμαιατι Παννόνιοι (111. 14). Sasvim
jelogjgnq što u opisu rata ne spominje i ona plemena koja su bila još ranije pokorena,
ilfšu već ne§tala»Jcao što su Ardijejci i.Plerejk43 Pa, i pored toga, Apijanova je etnografyaTïinde najkompletnija poslije Plinijeye (32 plemena), iako su imena nekih
plemenskih zajednica prenesena u körümpiranom obliku (Merroménoi, Pyrissaîoi
= Pirustae ?, Interfrourînoi = Enderudini (?) Plin. III 144 i Hippassînoi = Hemasini (?) Plin. III 143).44 Apijanova ilirska etnografija pokriva gotovo cijelu Iliriju, a
što je za nas najvažnije, odnosi se upravo na Oktavijanov ilirski rat. Dio Kasije u
opisu Oktavijanova ilirskog rata navodi samo tri plemena: Delmàtai, Iâpydes i
Libymoi.45
U Apijanovoj etnografiji se razlikuju četiri „liste" (ilirskih) plemena: 1. Gusarska
plemena na primorju, što ih je Agripa savladao akcijom s mora, dakle flotom,
neposredno prije Oktavijanove akcije u Iliriji 35. g. : Hippasînoi (Hem aTTT , Τ ° Breuci>na- Strab. VII 5, 3. Ptol. II 15, 2. Dio, 29, 34. Veil. II 110 ss. Suet. Tib. 9. Plin. m
147. Opširnije u pogl. 21.
4 Us
' P· G· Alföldy, Bevölkerung und Gesellschaft der römischen Provinz Dalmatien, Budapest
1965, 34. d. — Segestanoi App. 111. 10, 17, su građani Segeste, ekvivalent kasnijem cives
t>isc(iam), Ann. épigr. 1909, 235 = J. Šašel, RE, Suppl. XIV, 717, No. 54. (Samiria, 2. st.); dio
1959 12?Ila Colapiani (plin- m 148)> vjerojatno frakcija Japoda, usp. Α. Μ ό c s y, Die Bevölkerung
" Hippasînoi, G. Alföldy, Dalmatien, 35, možda Plinijevi (III 144) Hemasini, ibidem, 36. i
M — Haemasi D. Detlef sen, 1904, 42. J. Dobijaš, 1930,185. I. Bo janovski, Ilirska plemena u
istoenoj Hercegovini i njihov smpštaj, Tribunia, 9, 1985, 10.
. 45 Dion u Dalmaciji spominje svega šest, Strabon deset, Ptolemej šesnaest plemena, cfr. G.
lOfio ' Palmatien> 33 —37. i pregledna tabela na str. 38. Usp. J. J. Wilkes, Dalmatia, London 1969,
155 (ista tabela s manjim ortografskim razlikama), 156—177, plemena po konventima s kar-tom na
str. 175. Apijan donosi 22, a Plinije 32 plemena, ibidem.
31