V. Civitas Sirmiemium et Amantinorum (Plin. HI 148) sa centrom u Sirmiumu
koji su naseljavali Sirmienses {Sirmio oppido . . . ubi civitas Sirmiensium et Amantinorum Plin. Ill 148, 10), a ujedno i središte plemenskog područja Amantina (Plin.
Ill 148, Ptol. II15,2). U Sirmiumu je vjerojatno još za Augusta bio rimski garnizon86.
Civitas se prostirala od Dunava {Bonnonid) do Save; svakako je prelazila i preko
Save u današnju Semberiju i Mačvu, ali se ne zna koliko u dubinu, jer nema natpisa8T.
Za Flavijevaca je bila uklopljena u ager novoosnovane kolonije {Colonia Flavia
Sirmiensium). Dedukciju veterana potvrđuje međaš iz Beočina: views losista — ager
adsignatus8*. Teritorij peregrinske civitatis se potpuno uklopio u ager kolonije.
Pod Domicijanom je iz strateških razloga privremeno bio pripojen Meziji Superior
(86—107)89, ali ga je Trajan 107. g. povratio Panoniji Inferior, čiji je postao glavni
grad, a kasnije i središte prefekture Ilirika. Ovdje su vjerojatno i Trajan i Hadrijan
našir'oko dijelili rimsko građansko pravo (Ulpii, Aelii)90.
Istočnije od Sirmija živjelo je keltsko pleme Scordisci (Plin. Ill 148, Ptol. II 15,
1
2) sa centrom u Petrovcima kod Rume. Iz njihova područja se razvila Colonia 9
3. Rimske starine u Bosanskoj Posavini
Ονο bi naše izlaganje bilo nepotpuno kada ne bi nešto rekli i ο naseljenosti
Bosanske Posavine. Čini se da se u Panoniji dugo živjelo na patrijarhalan način,
koji nije ostavio vidnijih materijalnih tragova. Ovdje je i romanizacija, koja je inaçe
u Panoniji počela s Tiberijem, bila donekle u retardaciji. Iako je južna Panonija
zbog bogatih prirodnih resursa — željezo, srebroidruge rude — bila i za Rimljane
značajna, na red je došla tek u vrijeme Flavijevaca, nakon dedukcije veterana u
Siscijui Sirmium. 71. g. Posavina je, i inače, bilaprirodno bogata i drugim resursima,
plodnom zemljom, prostranim šumama, ispašama itd. Ipak, slika što je daje Dio
(XLVIIII 36, 2 do 6) ο antičkoj Panoniji mnogo je tmurnija, a ovaj je pisac kao
guverner Dalmacije, a malo zatim i Panonije (u prvoj četvrtini 3. st.), morao dobro
poznavati zemlju kojom je upravljao. Međutim, zbog vrlo fragmentarnog poznavanja arheoloških nalazišta i potpunog pomanjkanja pisanih izvora, ovdje se ne
mogu adekvatno pratiti ni rezultati (efekti) romanizacije. Iako je poznato vise
od stotine razlicitih lokaliteta (gradovi, naselja, villae, putne stanice, utvrdenja92,
rudišta, troskovišta i talionice; groblja, nadgrobni i drugi spomenici; depoi i pojedinačni nalazi novaca itd.), zbog neistraženosti najvećeg broja tih nalazista ne mogu
se sagledati, ni kronološki odrediti, brojne komponente antičke urbanizacije i njene
materijalne i duhovne nadgradnje.
86
A.
87
-- «.. iviui^by 1959, 76. d.
87
Usp. I. Bojanovski 1981, 151. dd. br. 57—106. Natpis (br. 106) M. Titio Proculo i dec.
col. Sirm{iensium) naden „in Nordost Bosnien" (Patsch).
88
VHAD 11, 128, br. 750: ager vici losista adsignatus Tib. Cl. Prisco, praef. alae I c. R.—
ager je bio oduzet {exceptas) iz teritorija peregrinske civitas, A. Mocsy 1959, 90. d.
89
A. Mocsy 1959, 77. Po Mocsyju, ibidem, 76, ageru Sirmija bio je pripojen {adsignatus)
i teritorij civ. Cornacatium; vjerojatno ne čitav. To se vjerojatno dogodilo istom nakon dačkih ratova.
90
Epigrafske potvrde su rijetke, tako Ulpius Priscus (CIL III 3230 p. 1040) i Aelius Marcellus
( I I I 1 0 2 2 0 = 6 4 3 8 ) , o b a d ek u r i o n i c o l . S i rmi , u s p . M . M i r k o v ić, S i r m i u m I , 1 9 7 1 , b r . 1 3 ι 2 5 .
91
A. Mocsy 1959, 78, i Pannonia, III, la, c i IV, 5a. Usp. S. Dušanić, Bassianae and its
Territory, AI, VIII, 1967, 67—81.
32
Neka su od ovih utvrdenja vezana i za ceste, a druga za osiguranje rudnika i metalurgijskih centara; neka su iz ranijeg, a druga iz kasnijeg (3. st.) doba, usp. V. Radimsky GZM III,
1891, 434, 440, 441, 442, 444. Dosad nauka ovim objektima nije posvetila vécu pažnju.
340
U gotovo svim opisima Panonije, onima iz antike, kao i u onima iz savremene
literature, desna Posavina je kao zaboravljena, skoro prazna. Na liniji dužoj od
250 km, od ušća Une u Savu do ušća Drine u istu rijeku, a na frontu širokom šezdesetak kilometara, iz antike je naslijedeno tek po nekoliko etnonima, hidronima i
toponima, ali ni oni u savremenoj stručnoj literaturi nisu uvijek pravilno određeni
ni topografski, a ni kronološki93.
Da je južna Panonija, a posebno Bosanska Posavina, kao poljoprivredna i
rudarska regija, bila relativno dobro naseljena, ne