tidija Saturnina, veterana leg. p{rimaé) It(alicaé) — rodom Italika—potječe sa Kostela na Uni (2/3. st.), gdje se nalazila i manja utvrda (vjerojatno) za zaštitu ceste.79
Osnovna masa domaćeg stanovništva i dalje je bila osobno slobodna. Domaći su
ljudi na svojim ruralnim posjedima timarili stoku, obradivali zemlju, uz to
eksploatirali šume i kamenolome itd. Nakon dolaska Rimljana svakako je bilo i
nekih društvenih promjena. Ne samo što se tada izdvaja tanji sloj domaće buržoazije, koja saraduje s Rimljanima (osim prepozita i princepsa sa Privilice, taj se
sloj ne uočava jače na natpisima) nego se u isto vrijeme pojavljuje za društvene
odnose karakterističan sloj — robovi. Prosperitet antičkog svijeta se i inače zasnivao
na instituciji ropstva, koje su domaća ilirska plemena upoznala tek s romanizacijom. Što sve iza pojave robova u Pounju stoji, ne znamo (vojska, manufakture,
tranzitna trgovina, zemljoposjedi itd.), ali je očito da su se razvila i neka konjunkturna zanimanja, možda u obrtu, kao što su proizvodnja opeka, keramike, kreča,
klesanog kamena i u raznim tercijarnim zanimanjima, u kojima su dominirali stranci.80 Robovi se u Pounju susreću uglavnom u Golubiću i to u 1. st. n. e.
[Verec]undo . . .? [infel]licissimo . . . WMBH V, 342, Doljani;
Privato servo Sp. 93 (1940), 135, Golubić;
Quintinianus (?) Sp. 93, 136, Golubić;
Md\rtinus. .. Sp. 93, 137, Golubić, usp. C. III 14330, Ribići;
Martinus qui et [Fe]licissimus sum . . . Lo[c1]hus C. Ill 14330,81 Ribići;
Felicioni... Sp. 93, 138, Golubić;
Iaiyitus Sili servos Sp. 93, 139, Golubić;
?]Anadri.. . Caius lulius Certus amit(a)e et nutrici C. III 10038 = Situla 8,
1965, 94, usp. GZM 1895, 577, Golubić; C(aiis) Iuli{is) Céleri C. Mi
Aul. . . liberto . . . et Cla[r]o . . . Priscus patri et
matri, C. III 10039, Golubuć;
Nepotioni (?) GZM 1951, 304, Golubić.
Vjerojatno se među Julijevcima iz Golubića nalazi još i poneki libertin. Većinom su to Strand koje su ovamo doveli njihovi gospodari, što se vidi i po imenima.
Iznimku čini samo Anadra, tetka i hraniteljica Gaja Julija Certa, za koju G. Alföldy smatra da ima ilirski kognomen (Personennamen, 148 = Situla, 8, 94).
Vidjeli smo da je na oblikovanje japodske kulture željeznog doba najviše utjecala domaća tradicija, ali s vremenom su na nju imali upliva i vanjski utjecaji, venetski, helenistički i keltski, a također i grčka arhajska umjetnost. No, već se u početku
rimske epohe na materijalu iz Jezerina, Golubića i Ribića gubi dobar dio tih tradicionalnih osobina, pa se tako već u stratumu koji je definiran kao Vb faza (35. g.
pr. n. e. — 10/20. g. n. e.) snažno javljaju elementi rimsko-provincijalne kulture,
i to prvenstveno panonsko-norički.82 U daljih stotinjak godina taj je procès nesta79
CIL III 10036a = 13272, Brekovica (Kulište = Kostel) D. M. L. Lentidi Saturnini, vet(erani)
leg{ionis) p(rimae) It. p. f.,vi(y)us p. si(bi). . . Aug(usti) et co[n]i(ugi) Ul(piae) Crispinae an. LXH(ic) s(ita)e(st),C. Patsch, WMBH VI, 1899, 174. Usp. i V. Radimsky, WMBH III, 1895, 52.
Manja utvrdenja su evidentirana i na Bugar-gradu, u Gatama, u Ripču i eventualno na Humačkim
glavicama (2—3. st.).
80
Ο ropstvu u Dalmaciji vidi G. Alföldy, Die Sklaverei in Dalmatien zur Zeit des Prinzipats, AAH IX, 1—2, Budapest 1961, 121—151. Usp. i bilj. 75 (Raetinia ladertina i Raetinius).
— Veće količine željezne troske na Hudurima (V. Radimsky 1893) upućuju na razvijenu (?) metalurgiju.
81
K. Patsch, GZM VII, 1895, 580—581 = WMBH V, 1897, 235. Martinus je latinsko
ime, kas nije ces to kod krš ćana. Lo( çT) hus je gr čko ime.
82
Z. Marié, GZM (A), n. s. XXIII, 1968, 35. i d.
316
janja domaćih elemenata ili njihovih promjena sve izrazitiji.83 Procès se već može
pratiti i na arhitekturi, likovnoj umjetnosti, a možda najizrazitije na epigrafici.
Zanimljivo je što su upravo u fazi jake romanizacije panonsko-norički impulsi
sve jači,84 što je očito posljedica geopolitičkog položaja Pounja, ali i cijele Japudije.
Razloge takvoj konstelaciji treba, bez sumnje, tražiti u komparativnim pred-nostima
Pounja u odnosu na ostalo, pretežno planinsko, područje japodske zemljs. Pounje je
ležalo uz veliku i djelomično plovnu rijeku, s pogodnom klimom (pogod-nijom od
ličkog podneblja), prostranom ravnicom i uz to dobro naseljenom. Preko Pounja su
vodile i značajne komunikacije (tuda je prolazio i jedan ogranak Jantar-skog puta,
veoma važan sve dok Rimljani nisu sagradili cestu između Akvileje i Emone), s
ograncima prema jugu u zemlje Delmata i Liburna i na sjever u Panoniju i Norik.8S
S Panonijom su održavane drevne veze, na što upućuju i jaki elementi KŽP u
kulturi i etnogenczi Japoda.
Prema najnovijim istraživanjima, Japodi su dinarski narod {substrat) s jakim
panonskim primjesama (superstrat) nosilaca kulture žamih polja (KŽP), došljaka
iz Panonije. Njihovu simbiozu najbolje ilustrira bogati arheološki materijal iz japodskih giobova u Lici s Gf&