nicima (svi oni uglavnom potječu iz nešto kasnijeg doba) relativno je visok broj
Julijevaca, od kojih su svakako bar neki bili domaći ljudi s julijevskim civitetom38.
To bi potkrijepila i Apijanova vijest po kojoj je i Japode u „onostranoj" Japudiji
prvi pokorio Oktavijan (111. 21)39.
Iulii: Mia Maxima iz Pritoke (Sp. 77, p. 6). Julius Ma[xim]us iz Pritoke (Sp.
77, 5). I]ulio [Iu?]cun[do] iz Pritoke (Sp. 88, 99). Iuliae S. . . . H Nigri
uxori iz Golubića (C. III 13274). Julio Nepoti . . . Ditueio marito compara
iz Golubića (C. III 10040). Gaius Iulius Certus iz Golubića (C. III 10038).
Situla 8, 1965, 94: Anadra.
C(aiis) Iuli{is) Céleri C. Juli Au ------ ? lib(erto) . . . e t Claro iz Golubića (C.
III 10039 p. 2169, 16).
Julia Maxima (filia) . . . Aelia Iusta mat(er) iz Golubića (A. i J. Šasel, ILJug.
I no. 221).
Iuliae G.ima C.f(iliaé)1 iz Golubića (C. Ill 10041)40.
Iako najveći broj Julijevaca iz Pounja (očito) potječe iz kasnijeg vremena (ono
mnogo ne prelazi granicu ranog principata), pojava ovog carskog gentilicija na
Uni svakako je simptomatična. Značaj joj ne umanjuje ni činjenica što se među
njima nalazi i izvjestan broj libertina. Njihova pojava se vezuje za političku djelatnost careva iz julijevsko-klaudijevske kuće, s naglaskom na Klaudija41, ali se ne
može zaobići ni Tiberije (iako se među njima ne nalaze Tiberii Iulii), koji je osnovao
vise municipija u susjednoj Liburniji42, a osim toga i boravio u ovim krajevima.
Opisujući događaje 9. g. n.e., Dio Kasije kažs da je Germanik najprije zauzeo
Splonum (Splaunon), i to vise slučajem. Odatle je krenuo na Raitinon (Raetinium),
ali ga je zauzeo tek teškom mukom i s dosta gubitaka. Neprijatelji su, naime, u
kuće oko nasipa podmetnuli vatru . . . a nakon toga se povukli u citadelu ('ες την
ακραν άνεχόρηααν, LVI, 11, 4). Kada su pak Rimljani pojurili za njima, našli su
se usred vatre, dok su ih odozgor gadali neprijatelji, pa su mnogi pâli kao žrtve
plamena i strijela. Tek tada u ruke Rimljanima padoše Seretion (Tiberije je dotad
uzalud opsjedao Seretion) i druga mjesta (LVI 12, 1— 3)43. Tek nakon ovih uspjeha
njegove vojske, Tiberije je mogao započeti generalni i odlučni napad na Batona,
koji se sklonuo u Andetrij, u zaleđu Salone, što je i dovelo do sloma ustanka. Tačna
lokacija Seretiona nije poznata, ali se uzima da se nalazio negdje na Germanikovu
putu iz Siscije do dinarskog razvodja.
38
Infiltracija rimsko-provincijalnih eleraenata i njihova integracija s tradicionalnom japodskom kulturom započela je svakako prije definitivnog pokorenja 9. g. n. e. Usp. ο tome Z. Marié,
GZM (A), n. s. XVIII, 1963, 75—79 (3. faza), a posebno GZM (A), n. s. XXIII, 1968, 28. i d.faze
Va (110—35. g. st. e.), Vb (35. g. pr. n. e. — 10/20 g. n. e. i VI (10/20 — 110 g n e )].
39
App. 111. 21: lapodes men oun hoi peran Alpeon tote proton Romaion hypekousan = K.
Patsch, GZM VIII, 1896, 125, bilj. 4, odn. WM BH VI, 1899, 167, bilj. 7 (grčki citât).
40
Iulii domaćeg porijekla su u ostaloj Japudiji rijetki: C. Iulius Rufinus, C. III 3011, Arupium.
Iulius Secundus C. III 10051, Avendo i 10025, Siroka Kula, fern, (frg.), ali su vrlo brojni u susjednoj
Liburniji, usp. G. Alföldy, Personennamen 32—33, i Dalmatien, 68—96 (Augustovi i Tiberijevi municipiji).
4
1
D. Rendić-Miočević, Lika 1974, 99.
42
G. Alföldy, Dalmatien, 68. d., 181. Cf. M. S u i ć, Zadar, 1981, 156—162.
43
Di o L VI c. 1 1 i 12. Us p. J . Š aš el, Ser eti on, Ž A II I, 1 — 2 ( 19 5 3) , 2 62 — 2 6 7.
U i zv ori m a n e m a det alj nij i h po dat ak a ο si t uaci ji u P ou nj u pr ij e, u t o ku i nak o n us t ank a ( 6 — 9 .
g. n. e.).
310
Mladi stratumi Japoda s rimskim civitetom potvrdeni su s manje potvrda:
Flavii sa svega dvije potvrde a Ulpii, i Aelii također na po dva natpisa:
Flavii: T. F]lavius. . . ditanus [civQtate) d]on(atus ab imp(eratore) Vespasiano
C. III 1 4324, Privilica, oko 70. g. n. e.« Flavia Procula (podigla je aru I.
O. M.), Sp. 88, 1938, 97, Golubić.
Ulpii: Ul(pia) Crispina, supruga L. Lentidija Saturnina veterana LEG I IT.P F
CIL III 13272 (10036, a) iz Brekovice koji je stranac. [Ul]p(ius)
[Satur]ninus CIL III 15077 Čavkići nosi kognomen proširen i u Dalmaciji.
Njegova posveta are Silvanu odaje čistog aborigina cf. K. Pat-sch ,GZM
X, 1898,351 d., si. 30.
Aelii: Aelia Iusta, majka Julije Maksime, A. i J. Šašel, ILJug I no. 221 (2. st).
Ae]l(io)7 . . . filio, C. III 15083, Humačke Glavice.
Aurelii, koji čine najmlađe stratume rimskih građana, dosta su brojni, većinom iz Golubića. Među njima nema Aurelija s praenomenom T(itus), što indicira
da Marko Aurelije ovdje nije intervenirao davanjem civiteta, pa, prema tome,
svi Aurelijevci pripadaju najmladem sloju građana. Oni su građanska prava dobili
po ediktu M. Aurelija Antonina zv. Caracalla nakon 212. g.
Aurelii: Aur(e)li(us) Maxa i Aur(e)li(a) Clementina C. III 14015 Doljani.
Aur(elius) Vrsus C. III 10037, Golubić. Aurelius Maximus C.
III 10034, Golubić.
Aur(eliae) Secundae (?) A. i J. Šašel, ILJug. I no. 220, Golubić.
Aur(elius) Rufus. . . miles leg. sec. i Aurielius) [T]urranius p(ater)i;i C.
III 10036, Golubić.
Aurelius Maximus Pantadienus C. III 10034, Golubić.46 A]ur(elius1)
Ursus. . . . B. Raunig, Zbornik I, 195, Golubić.47 Aurjël. — GZM 12,
1957, 166 n. 5 = ILJug. I n. 233 Srpsko Založje.
Činjenica je da još u 3. st. n. e. uz carski gentilicij kao kognomen dolazi domaće
ime Maxa, Pantadienus, Turranius, Ursus{1) itd., što je očit znak konzervativnosti
japodskog društva. Još u poodmaklo rimsko doba japodska antroponimija ostavlja dojam društva čvrsto vezanog za etničke tradicije, i pored jakog naleta romanizacije. U koegzistenciji s novim, rimskim imenima i dalje živi domaća onomastička
tradicija, kao i na ostalom ilirskom području.48
Necarski gentiliciji italskog porijekla su vrlo rijetki, kao Metilia Domitia (Sp.
88, str. 98, Golubić), s rodovskim imenom koje je prošireno po cijelom zapadu,
a takoder i kognomen Domitia. Iako Q. Valerius Valerianus Probifilius (GZM 1957,
168, Čavkići) ima punu