koji bi indicirao na to. Pa, ako bismo Sapuu locirali u Jajce (Apeva bi mogla biti
u Jezeru ili eventualno u Majdanu?), onda bi otpala i kombinacija s Divičanima.
Općenito se mora podvući da su nam upravno-politička organizacija ovih
dviju civitates — Sapuates et Ae(T)matinos, kao i njihov razvitak u rimsko doba
potpuno nepoznati. I ovdje je procès romanizacije tekao sporo, kao i općenito
kod Mezeja, pa se sačuvao vrlo mali fundus arheoloških i epigrafskih nalaza. Osim
are IOM Depulsori s Katine u Jajcu, koju je postavio, čini se, rob i stranac Aeneas
Proclianus povodom obnove hrama (aedem restituit libens)59, drugih natpisa i nema,
pa nam je stoga antroponimija stanovništva vrlo slabo poznata; spominju se samo
Aurelius iz Jajca (GZM 1951, 305), Flavius1?) i Maxi(musl) iz Divičana, te Arsa
iz Peratovaca iznad Jajca60.
Što se, pak, tiče vjerskih starina, vidjeli smo da je u Jajcu otkriven mitrej s reljefnom slikom (s ostacima boje) perzijskog božanstva Mitre, te ex voto Invicto,
takoder iz mitreja, a u Milama, iznad Plivskog jezera, i jedan mitraički reljef, također
sa scenom klanja svetog bika (sacrificium Mithriacum) bez tragova svetišta61. Kult
perzijskog boga sunca Mitre ukazuje na prisustvo orijentalaca i na orijentalne
utjecaje, koje su širili orijentalci stručnjaci u ferarijama, s kojima smo se i inače
sreli kod Mezeja (Zecovi, Blagaj, Šipovo), pa razni službenici, najčešće carski robovi
u carinskoj službi. Njima valja pripisati i mitrej u Jajcu, što bi potvrđivale i analogije
iz doline Neretve (Konjic, Lisičići i Bijelo polje).
Domaće su se vjerske predodžbe sačuvale samo na dva ikonografska reljefa
koji prikazuju Silvana i njegove pratilje nimfe. Na reljefu iz Jajca, vrlo arhaičnog
izraza, prikazan je u rustičnoj maniri Silvan kao grčki pan u društvu nimfe, dok
je reljef sa Careva Polja posve neobičan po sadržaju i po kompoziciji. Koncipiran
je na klasicistički način — prikazana su dva Silvana, od kojih jedan u kolu predvodi
dvije, a drugi tri nimfe. Kolo je prikazano u pročelju rimskog hrama, u udubini
između zabata i dvaju stupova sa strane, a ne kao obično, u ambijentu prirode82.
Figure Silvana date su na konvencionalan način i s uobičajenim atributima —
pedum, nebrida i siringa, dok su nimfe odjevene u dugačke hitone i kratke potpasane
haljetke. Reljefi pripadaju trećem stoljeću.
Jajce je bilo značajno čvorište putova, vjerojatno s utvrđenjem za zaštitu „broda"
na Vrbasu, i — sva je prilika — sa carinskom stanicom, jer je bio u pitanju vrlo
prometni prijelaz preko rijeke, što je svakako utjecalo i na razvitak naselja. Šire,
pak, područje oko Jajca bilo je transverzalnim putom povezano s obje itinerarske
ceste na pravcu Salona—Panonija (Servitium)*3. Kako smo već vidjeli, pravac
tog poprečnog puta vjerojatno su obilježavale Ravenatove civitates Baloia—Apeva—
Sapua—Bersellum i Ibisva, koje se pouzdano ne mogu odrediti na terenu. Postoji
mogućnost da je put vodio preko Divičana i Karaule gore, dakle preko južnog
i prisojnog prigorja Vlašića, s visinama izmedu 700—900 metara, te da je izlazio na
^ CIL.1I I, 13981> Brdo na Kat'ni,
A (il( Îus r /
Jajce. Usp. bilj. 45. D. Sergejevski, CIL III BiH, Dolina 'eo J
f - ïï Ne[pos] Proclianus (natpis je vrlo slabo čitljiv).
Aurelws îz Jajca, D. Sergejevski, GZM n. s. VI, 1951, 305—306, si. 8. Sada u Franj.
muze
JU u .Jajcu. Usp. i bilj. 49 (Kuprešani, Peratovci). f A- T7 blij- 38E RelJef'z Mila- K. Patsch,
Drei bosnische Kultstätten, Wiener Zeitschrift
e„JSunde des Morgenlandes, XXXII, Band, 2, sv. 3, Wien, 1919, 137—141, sl. 1. (Metalka)
Patsch> GZM XII> 1900 169 Ja ce v
>
( J )· - Paškvalin, GZM (A), n. s. XIX, 1964, 151
63
I. Bojanovski 1974, 41—129; ο Ravenatovu pravcu, ibidem, 225—226. Ο cesti Salooa— Argentana ι ο usputnim naseljima, ibidem, 146—191.
pr
296
cestu Salona—Argentaria, glavnu rimsku prometnicu kroz današnju Bosnu, kod
Turbeta na Lašvi64. U t