BiH u antičko doba, Ivo Bojanovski | Page 146

Iz dokumentacije koju imamo na raspolaganju izravnih podataka ο municipalitetu područja nema,8 ali se ο torn pitanju može raspravljati na osnovu pisanih izvora iz kasne antike.9 Već smo istakli da se u Gornju Pecku, i to po jednodušnom konsensusu, locira putna stanica Sarnade sa ceste Salona — Servitium (via Glamočko polje) (Itin. Ant. 269,3). U vezu sa stanicom Sarnade neki autori dovode i podatak ο Sarni(t1)ensis ecclesia iz zaključaka 1. salonitanskog koncila (530. g.), čiji je predstavnik Vitaiis presbyter Sarniensis ecclesiae bio i potpisnik saborskih zaključaka.10 Drugi, pak, Sarnade povezuju sa Sardeatima (Sardeates Plin. Ill 142) i njihovom plemenskom civitas — territorium Sarziaticum (od Sardiaticum sc. municipium, odnosno territorium, kako stoji u aktima koncila), koji je na 2. saboru u Saloni (533. g.) bio dodijeljen novoosnovanoj biskupiji u Ludrumu kod Knina.11 Kako smo već vidjeli, territorium Sarziaticum valja tražiti dosta južnije u dolini Unca,12 u kojoj su živjeli Sardeati, pa bi stoga ova teza otpala. Sarniensis ecclesia iz salonitanskih listina očito je crkvena župa Sarnade, u kojoj je, tek nakon Karakalinog edikta iz 212. g. bio formiran jedan municipij (res publica Sarniensium?). Prema tome, Sarniensis ecclesia je crkvena župa (parrochia) mun. Sarniensium, a njezin presbyter Vitalis župnik, u stvari nadžupnik ove župe. Iz izvora se ne vidi kojoj je biskupiji pripadala Sarniensis ecclesia, ali se može pretpostaviti da je to bila sisačka biskupija, kao i u ranom srednjem vijeku.13 Nedaleko od Pecke, a zapadno od Sane, u Vrbljanima, u kasnijoj antici je bio podignut jedan kastei, koji je i u ranom srednjem vijeku služio kao zbjeg (refugium) stanovništvu Pecke i njene okolice.14 Što se, pak, tiče teritorija ove res publica, mislim da se protezao uz Sanu od padina Crne gore pa nizvodno od Ključa. Spomenika duhovne kulture iz ovog podrucja gotovo i nema. Utjecaj romanizacije na domaće stanovništvo i na vjerskom polju odražava se na žrtveniku Iov(i ) op(timo)maximo (GZM 1894,765, sl. 1 = WMBH IV,262,sl. 32, Donja Pecka), sa poprsjem samog Jupitra (?), dok je dedikant ostao anoniman. S ovog područja nije bilo ikonografskih prikaza i ex vota domaćih božanstava prirode Silvana i Dijane, ali ih zato ima dosta iz najbliže okolice (Prekaja, Grahovo, Grkovci, Jajcs i Šipovo). Nema sumnje da ih je bi