Čini se da su prvi peregrini civitet dobili od Hadrijana. Ο kakvom se interventu radilo, ne znamo, ali je moguće da je torn prilikom i civiias Dicionum stekla
municipalni status, kao što je to bio slučaj i sa njihovim susjedima Salvijatima u
zagorskoj Dalmaciji. Na Grahovu se nije sačuvao ni jedan dekurionski, odnosno
municipalni natpis koji bi nam to i potvrdio. Svi spomenici pripadaju domorocima,
ali već snažno romaniziranim (usporedi kognomina: Firmus, Justus). Situacija je.
dakle, morala biti slična onoj kod Delmata na Duvanjskom, Glamočkom i Livanjskom polju (s posljednjima su Dicioni i graničili).
Grahovo polje je, kako smo već u početku naglasili, ležalo na cesti što ju je
47. g. sagradio car Klaudije, a koja je iz Burnuma preko Graba (813 m) vodila
na Grahovo polje i dalje u dolinu Unca (preko Resanovaca)14. Sva su gradinska,
ali i rimsko-ilirska naselja bila uglavnom razmještena oko Grahova polja, uske
kraške uvale na nadmorskoj visini od oko 800 m, koja je nastala izmedu visokih
planina Dinare (1831), Ilice (1654), Vijenca (1650) i drugih. Pristranci strmih planina, kao i samo Polje, davali su dobre uvjete jedino za stočarenje, osnovne grane
privređivanja ovdašnjih žitelja do najnovijeg doba. U planinskom dijelu nema tragova starih naselja (gradina) koja su se smjestila po kosama koje dodiruju obod
polja (gradine na Kurozebu, u Grahovu, Kesićima i Pećima)15. Na Gradini u samom
Grahovu (Arežin Brijeg), na kojoj se mogao nalaziti i jedan od važnijih centara
Diciona, nađeni su ostaci i rimskih zgrada i grobova16. Rimskih gradevinskih ostataka ima i na Gradini u Zavodanima (Tiškovac), vjerojatno i ovdje od neke rimske
stražarnice17.
Jedno veće rimsko naselje razvilo se u Vidovićima pored ceste koja je vodila
u dolinu Unca, ali i ο njemu imamo maio podataka18. Leži na ravnom i otvorenom
zemljištu s desne strane puta Grahovo—Drvar, oko 2,5 km sjevernije od Vidovića.
Na lokalitetu Pločevice (širi areal Rust), na prostoru od oko 800 X 300 metara
površine, nalazi se obilje rimskog gradevinskog materijala (opeke, tegule i imbreksi,
tubulusi, keramika itd.). Tu se, vjerojatno, nakon teškog uspona iz doline Butišnice.
razvila manja aglomeracija (na oko 2,5 ha) funkcionalno povezana za put, što bi
mogli potvrdivati i nalazi troske iz kovačnica, koje su radile za potrebe putnika.
Na južnom obodu naselja nalazilo se jako vrelo Begovac, što je u ovom kraškom
i bezvodnom podrucju osiguravalo život naselja. God. 1973. otkopane su u ovom
naselju dvije zgrade, naslonjene jedna na drugu (debljina zidova 0,50 m), od kojih
je sjeverna zapremala površinu od 18 χ 10, a južna 17 χ 13 koraka19. U staro doba
1
4
IzPećii Resanovaca poznati su miljokazi s ove ceste, I. Bojanovski 1974, 212, br. 1 = D.
Sergejevski, Sporn. 77,26, br. 41 i br. 2=Ph. Ballif—C. Patsch, Strassen, br. 18 s natpisom cara
Klaudija. Iz Resanovaca potječe i fibula s lukovicama (3—4. st.), a iz Zeba (Resanovci) rimski
bodež iz Peçi i fibula sa šarnirom, V. Radimsky, GZM VI, 1894, 437. 436. i 438. — Gradine su
opisali V. Curčić, GZM XXI, 1909, 167—169 (Arežino Brdo, Kesići, Grkovci, Zavođani) (ukupno
8 objekata), a V. Radimsky, GZM VI, 1894, 436—440 gradinu Peći. Usp. lsti, GZM V, 1893.
488—492 (Arežin Brijeg, Peći, Maleševci, Grkovci). Ο tome v. i bilj. 15.
1
5
Površinske nalaze s ovih gradina objavio je V. Radimsky, Arheološke crtice iz BiH:
19. Nekoliko prethistoričkih i rimskih ostanaka kod Grahova u Livanjskom kotaru, GZM V, 1893,
488—492. i 27. Nekoliko novih nahodaja iz grahovske okolice u livanjskom kotaru, GZM VI,
1894, 436—440. V. bilj. 14.
1
6
S. Babić, Ο starim grobovma u okolini Grahova, GZM IV, 1892, 274. V. Radims