niensis (od Sarnade), čiji je župnik Vitalis presbyter Sarniensis ecclesiae prisustvovao
1. koncilu u Saloni 530 g. 9
Novoosnovanoj biskupiji u Ludrumu morao je, očito, pripasti cjelovit i zaokružen teritorij oko Ludruma, vezan sa centrom biskupije, a koji se prostirao na području srednje i gornje Cetine (Equitinum), Čikole (Magnioticum), po Glamočkom
i Livanjskom (?) polju (Salviaticum) te, napokon, u porječju gornje Krke i Butišnice
(Ludrum?) i gornje Une s Unceni (Sarziaticum)10. Sarziaticum i Salviaticum formirali su sjeverni dio biskupije Ludrum. Od ta četiri tradirana teritorija ostaje nepokrivenim jedino područje oko gornje Une i Unca. Ubikaciju Sarziatikuma u
dolinu Unca dobro će nam osvijetliti i arheološka topografija ove doline.
Jedno recentnije epigrafsko svjedocanstvo indicira da se u dolini Unca doista
nalazio jedan još neodređeni municipium11. Na torn se natpisu, koji je do nas dopro
u veoma fragmentarnom obliku, navodi inače po imenu nepoznati dec(urio) m[u]nicip[ii]. . . isto tako nepoznatog municipija. Natpis sam otkrio u septembru 1972. g
na Gradini Morača u Donjem Vrtoču, nekih pet kilometara nizvodno od Drvara,
gdje se nalazilo i najveće rimsko naselje u ovoj dolini. Izgleda da dekurionski natpis
potječe s nekog javnog objekta (epistilna greda?), kojem se divio još A. Evans,
koji je bio zapazio i ovu rimsku aglomeraciju u dolini Unca12. Evans je bio napose
frapiran monumentalnim blokom u kojem je bila uklesana figura Merkura, visoka
35 cm („stoji, štap u ruci, vrlo gracioznog izgleda"), koji još i danas, oštećen od
groma, stoji na istom mjestu (1972. g.)ls. Medu brojnim dobro klesanim kvaderima,
koje su ugradene u kuću Morača i u zidove oko kuće, nalazi se i spomenuti municipalni natpis.
Unačka se kotlina naslanja na zapadnu granicu Salviuma. Gdje je tačno bila
granica koja je odvajala Delmate (Salvium) od doline Unca (Sardeates), da li već
kod Rora, ili nešto zapadnije na rječici Visućici, pritoci Unca, teško je određenije
odgovoriti. To je uzana riječna dolina, okružena visokim planinama, na istoku
Šatorom (1872), na jugu Vijencem (1650), koji je odvaja od Grahova, dok je na
sjeveru Lunjevača (1706) i Osječenica (1796) potpuno odvajaju od Petrovačkog
polja (s jedinom vezom preko sedla Oštrelja na visini od 1033,1 m). Od izvora
pod Šatorom pa do ušća u Unu kod Martin-Broda Unac teče dolinom dugom oko
65, a širokom do 25 km (najviše) i protiče kroz četiri manje kotline (Preodac, Prekaja i Mokronoge, Drvar i Bastasi14), što ih razdvajaju klisure, kroz koje se Unac
1
0
Ako je pripadnost Petrovačkog polja, odnosno njegova sjeveroistočnog dijela, srednjovjekovnoj biskupiji u Kninu kasnoantička tradicija, onda se i ono može vezati za biskupiju u Lu
drumu (533).
1
1
I. Bojanovski, Le municipe inconnu dans le pays de Ditiones (Bosnie occidentale), ŽA
XXV, sv. 1—2, Skoplje 1975, 265—271. Natpis je uklesan u kameni blok koji se danas nalazi u
ogradi pred kućom Živka (Gojkova) Morače, Donje Vrtoče. Visok je 0,49, dug 0,99 i širok 0,33 m.
Sačuvana su samo tri retka natpisa: ......... oni dec (urioni) m[u]nicip[ii] / ......................... / . . . Ml
A 1 -----INI (?)
1
2
A. J. Evans, Illyrian Letters, London 1878, 49 (prevod M. Drecun, Sarajevo 1967): „Ponovo smo se spustili u dolinu Unca. Tamo sam, mislim, naišao na ostatke velike rimske gradevine.
Ispod jednog ogromnog nasipa izbijali su veliki, lijepi, četvrtasti blokovi". A. Evans, ARII—II,
1883, 13 Ο