XV
DOLINA UNCA
(Municipium Sarziaticitm)
Ο Sarziaticumu, napose ο njegovu stanovništvu, malo se zna jer se na potencijalnom teritoriju ovog municipija sačuvao vrlo mali broj natpisa. Municipium
nije epigrafski potvrđen punim imenom in situ, nego samo u literarnom izvoru,
što stvara poteškoće i s njegovim lociranjem. To je i razlog što se takav municipij i
ne spominje u stručnoj literaturi. Njegov kasnoantički naziv (territorium) Sarziaticum (*Sardiaticum) poznat je jedino iz zapisnika 2. crkvenog sabora u Saloni
533. g.1, a po svojoj lingvističkoj fizionimiji može se od poznatih etnosa u Dalmaciji
povezati jedino sa Sardeatima {Sardeates Plin. Ill 142, Sardiôtai Ptol. II 16, 5).
Sardeati su sa svoje 52 dekurije bili civitas srednje veličine, koja je živjela u jednoj
manjoj riječnoj kotlini u Dinaridima, i to svakako sjevernije od Delmata, ali još
uvijek u okviru salonitanskog sudbenog konventa (Plin. Ill 142). Njihova se oblast
može, dakle, vise naslutiti na osnovu geomorfološke situacije sjeverno od Grahova
(Grahovu je pripadao mons Ditionum Ulcirus CIL III 3198 = 10156 b = Abramić,
VAHD 49, 151) nego po izvorima, i to na potencijalnom teritoriju biskupije u
Ludrumu (kod Knina?).
Ako, naime, eliminiramo Delmate, koji su u zadinarskoj Dalmaciji zauzimali
Duvanjsko, Livanjsko i Glamočko polje, te Dicione na Grahovu2 i Mezeje na sjeveru
između Grmeča i Kozare, pa do Vlašića na istoku, za smještaj Sardeata nam, mstodom eliminacije, ostaje samo područje južnije od Grmeča, i to ono u dolini Unca
i eventualno na dijelu Petrovačkog polja3. To bi bile granice njihove epihorske
civitas i kasnijeg municipija „Sarziaticum" {*Sardiaticum : Sardeates), čemu bi
možda mogao odgovarati i raniji oblik Sardos . . .? polis IUyrias (Steph. Byz.)4.
* D. Farlati, 111. sacr. H, 173.
AEM VVTT°^ Ji ?}^\ USp · A · Bauer ' Zu dalmatisch-pannonische Kriege 6-9. η. Chr
AEM XVII, 135-148. C. odr č u k PW RE IX, 1903, 29-60. s. v. Ditiones
Patsch,
sredniov,>Vnve J" ZUP "? P 1 " J Št0 je mogla iz antike prekinut, ipak neke analogije nalazimo i u
°VC J
°ntinuitet utjecati
nlsridn nv?.?
- F^} ' Τ
*tradicija, ali i reljef tla. Pri tome mislim
1292
™ EornXJ?^OVnU,S?UV?fku 1(Suczu""y sač > s gradom Uncem = Momčilova kula u Preodcu
45 1387 danas dobro
polfu
'
·' '
"vana ruševina) i Pset {Pesenta) na Petrovačkom
Die SnrSh^810 ^ 8 !?"'' If ^ "Sardiatas° l ' S ΙΠ ^' α "- hm 'P°' itai Sardenoi Steph. Byz. Usp. A. Mayer,
' ' P
deatef ml, m J-, η? '1 » "* n 0 b S a r<«*■> CLib· col. 11, 6241 Lachmann, oslanja se na oblik Sard
WMBHVI Zx^f!," blljÎ C e2 1 - ■ I L I U 2 6 ' Albu rnus Dae. Usp. K. Patsc h,
Cri TTT Ι?ΛΛ/ΔΙΚ' 265\ .·
W. Rendić Miočev 1880, 563. Patsch na nav. mj. citira cijeli natpis
Tomaschek
D
s^.Scenobartus
*
"
ić, Dacico-Illyrica, Rad JAZU, XX, 1986, 28.
250
U području jugozapadne Bosne i istočne Like s dijelom Dalmacije sjeverno od
Knina, s desne i s lijeve strane Krkine pritoke Butišnice, i na obje obale Une s njenim
pritocima, nije nam poznat nijedan autonomni grad rimskog tipa. Koliko se možemo
osloniti na izvore (u prvom redu na Plinija i Ptolemeja), u ranije je carsko doba
to područje bilo pod prefekturalnom upravom, organizirano u tribalne župe (civitates peregrinorum) Diciona i Sardeata, a sjeverno od njih Japoda i Mezeja, pod
nadzorom rimskih prefekata i drugih organa vlasti, u saradnji s plemenskim glavarima (principes, praepositi). No, s vremenom su se i ovdje formirali municipiji
najkasnije do Karakalina edikta 212. g., pa se, u torn pogledu, i ovo područje izjednačilo s onim župama koje su municipalni status dobile od Hadrijana ili njegovih
nasljednika. To ujedno govori da je i u ove planinske krajeve prodrla romanizacija,
pa su Rimljani i ovdje mogli računati s jednim slojem građana na koje su se mogli
osloniti.
U prilog lokalizacije Sardeata u dolinu Unca mogu se navesti još neki elementi
Naime, plemensko-teritorijalne formacije pojedinih plemena, bar onih većih iz
salonitanskog konventa (Delmatae, Ditiones i Maezaei), već su uglavnom određene
na osnovu raznih kriterija. Što se, pak, tiče manjih etnosa (Deuri, Sardeates), za
njihovu lokaciju nema ni epigrafskih ni literarnih izvora. No, pođemo li od broja
njihovih dekurija (viribus descriptis in decurias . . . XXII Deuri.. . LII Sardeates,
Plin. Ill 142), s obzirom na jačinu njihovih populacija, oba se ova plemena moraju
smjestiti u manje riječne doline ili na kraška polja, odnosno viso &f