Glamočko i Livanjsko polje kao područje sa izrazito planinskom privredom
čini se, nije mnogo privlačio strane naseljenike. Doseljenici i njihovi potomci, i
libertini su vrlo rijetki. Na Livanjskom polju dolazi italski kognomen Amerinus
(Ameria u Umbriji, CIL XI 4472), vjerojatno oslobođenik kome je nadgrobni
spomenik postavio P. Sul(J)ius Valentinus, takoder Italik83. Ostale potvrde stranaca
vezane su za službu, kao što je već spominjani M. Nasidius Secundus, dec. mun.,
vet(eranus) ex b(ene)f(iciario) co(n)s(ularis) leg. X G(eminae) iz Lipe. Ni na Glamočkom polju situacija nije drukčija. Stranci su uglavnom službene osobe vojnog
staleža, kao što su beneficijari C. Iul(ius) Rogatus i Ael(ius) Anteros, oba iz Halapića,
gdje se nalazila stanica konzularnih beneficijara84. Stranac je možda i T. Coni]nius
Ursus m{iles) coh. VIJI vo[l], koji je postavio ex voto Jupitru (?) i Geniju mjesta85.
Kohorta je garnizonirala u Gardunu i od brojnih epigrafskih potvrda kohorte
ovo je jedina sa Glamočkog polja. Dedikant je aru postavio cum suis, što bi moglo
značiti da se ovdje nalazio manji detašman kohorte (3. st.). Što se, pak, tiče anonimnog princepsa municipija i prokuratora metallorum (principi municipii. . . .
[procurator^ me]tallorum . . .) iz Podgradine (GZM 1927, 260—61, T. III, 9), ovaj
je visoki funkcionar svoju blistavu karijeru gradio, sva je prilika, na službi u vojsci
(Sergejevski: donis militari]bus donatot), kao i brojni drugi domoroci, od kojih
su neki postigli (čak) i senatorski status88. Stranci su i Sisimbrius, vjerojatno orijentalac, koji je podigao aru Mitri (3. st.), te Sperantius (ime je često kod kršćana),
ο kojem inače ne znamo ništa87. P. Ael(ius) Celsinus, iz Halapića, s vrlo proširenim
kognomenom Celsinus, koji se javlja i kod domaćih, najvjerojatnijs je domaći
čovjek s potpuno romaniziranom imenskom formulom (tria nomina)iS.
stoga što oni dolaze pod plemenskim imenom Delmati, Dalmati (Dalmata, natione
DelmataY0. Jedino se Bato Beusantis, koji je služio u Germaniji, spominje pod
imenom municipija (ex municipio Salvio), dakle, nakon što je bio formiran municipij91
Salvium je, čini se, bio više tranzitno područje na važnoj cesti, čime se može
tumačiti i njegova retardirana romanizacija.
Neki elementi indiciraju na postojanje ropstva i na libertinski status (Sisimbrius,
Iucundus (?), Amerinus)69.
Delmati su bili u ratu pokoreni narod, sa svim posljedicama koje su iz toga
proizlazile: odvođenje u ropstvo, prisilno novačenje, preseljavanje, kontribucije
jtd. I pored toga, ο službi Salviata u rimskoj vojsci malo je podataka, najčešće
83
CIL III 9858 (2760 p. 2270), Vašarovine. G. Alföldy, Personennamen, 147, s. v. Amerinus,
124. i 320: Sulius i Valentinus. Iz Vašarovina je i natpis C. ΙΓΓ 9895: D. m ..............U [Cla\udiani
Plator fil. patr i p. U Prilu ci i V ašarovi nama j e vj erojat no p ostoj alo n eko polj op ri vredn o i manje.
84
V. bilj. 36 i 85. Možda je M. Nasidius Secundus prije otpusta službovao u Halapiću (Salviae),
p a s e n a s el i o u L i p u i p o s t a o d e k u r i o n u m j e s n o m m u n i c i p i j u .
85
D. Sergejevski, GZM XXXII, 1928, 82. d, si. 3. [Ju\nius Ursus = G. Alföldy, 1962,
296, br. 38 = G. Alföldy, Die Personennamen, 77, čita T. Coninius Ursus (hapaks u Dalmaciji?).
8
6
V. X pogl. „Mun. Malvesiatium". Usp. D. Pinterović, Mursijac na britanskom limesu,
OZ XIII, 1971, 121—131.
8
7
G. Alföldy, Die Personennamen, 289, ime Sisimbrius (GZM XLV, 1933, p. 7), smatra
keltskim. Spe &