d[ec] itd.20 Njima treba dodati i posvetu Mitri: Invicto aras Sisimbrius d(ecurionum)
d{ecreto) l(ibens) p(osuit) iz Starog Sela na Glamockom polju.21 Iz Halapića, odakle
inače potječu brojni votivni natpisi, medu njima i beneficijarski, nema natpisa municipalnog sadržaja, a beneficijari prinose ex vota Genio loci a ne municipii. Iz toga je
još Sergejeyski opravdano zaključio da je municipij najvjerojatnije ležao ondje gdje
su nađeni i spomenici koji ga spominju.22 Lokalizaciju municipija na Glamockom
polju u Vrbu prihvatili su Α. Pašalić, G. Alföldy i J. J Wilkes 23 Prema navedenim
autorima, municipium u Vrbi (Podgradini) identičan je s municipijem Salvipm
epigrafskih spomenika, što su potvrdila i arheološka i hodološka istraživania"21
Municipalni centar Salvium, po kojem se naziva i njegov teritorij, ležao je na
diluvijalnoj terasi Borak u njivama sela Vrbe, na cesti Glamoč-Livno, nekih pet
do šest kilometara jugoistočno od Glamoča, današnjeg administrativ'nog centra
ovog kraškog polja sa srednjom nadmorskom visinom od oko 920 m. Kao ni Delminium, ni ovaj gradić nije bio na magistralnoj cesti, nego na regionalnom putu
koji ga je povezivao s Livnom (Bariduol).26 Gradić se razvio pri polju, u ravnici
— na rimski način, ali ipak s autohtonim sadržajima. Iako su njegovi'ostaci već
odavna iskrčeni (odatle katastarski naziv MajdaniSte), dosadašnji arheološki nalazi
ipak pružaju dobar presjek kroz materijalnu i duhovnu kulturu gradića.26 Istraživanja kasnoantičke bazilike na Borku (1974—1976) dala su dobar uvid u vjerska
shvatanja i životna nastojanja njegovih stanovnika, pretežno zanatlija, klesara,
zidara, lončara, kazandžija i drugih, koliko se to po materijalnim ostacima moglo
utvrditi.27 Sa brojnih sepulkralnih spomenika iz rimskog doba (2. do 4. st.), koji
su kao spolija bili ugrađeni u baziliku, gledaju nas muževi kratke kose, ponekad
i s bradom, ogrnuti u ogrtače, katkad sa svitkom u rukama; i žene u domaćoj nošnji
s maramom na glavi, uredno počešljane kose, s velikim pektoralom na prsima,
sve detaljima koje su mogli uklesati samo domaći klesari. To je napola romanizirani
20
I. Bojanovski, GZM (A), n. s. 37, 1982, 26, br. 23, si. 14 i T. I, 1—6, Vrba: ........... ] Augiusto) s{acruni). P. Aeli(us) Secundus d[ec(urio)]et Varro Da{s]antis [. . . .1\p{osuerunt) pro salute
sua et21coll(e)gio (ajerariorum B[. . . .?] milian(onim1).
D. Sergejevski, GZM XLV, 1933, 7, br. 1, T. IV, 1, Staro Selo. Ονο je prvi spomenik
Mitrina kulta na Glamockom polju. Dedikant Sisimbrius, nije domorodac, po G. AI fö 1 d y, Personen
namen, 298, ime je keltsko. Zanimljivo je da i D. Sergejevski, GZM LIV, 1942, 130, ukazuje na
sličnost frizura keltskih žena s onima na Glamockom polju. Međutim, Sergejevski smatra da je
Sisimbrius orijentalac zato što je ex voto podigao Mitri. Vjerojatno se radi ο robu ili libertinu. Naprotiv, D. Sergejevski, GZM LIV, 1942, 159, keltskim imenom smatra Ael{ius) Lov . . . . Arroni
(Vrba), koje ispravno cita D. Rendić-Miočević, Ilirska onomastika, 48, bilj. 45: D. M. Aelio
Varroni itd. Time, mislim, otpada i keltski elemenat na Glamockom polju.
22
GZM LIV, 1942, 152—153.
23
E. Pašalić, 1960, 19—20. G. Alföldy, Dalmatien, 158. J. J. Wilkes, Dalmatia, 270—271.
M