kojih su Deuri sa Sardeatima, Dicionima i Mezejima pripadali salonitanskom,
a Deretini naronitanskom konventu (Plin. III 142, usp. i Ptol. II 16,5). 3
Municipalni teritorij Salviuma, koji vjerojatno odgovara njihovoj peregrinskoj civitas, bio je dosta prostran: na istoku se graničio s teritorijem Delminija,
na zapadu sa civitas Sardeatium (Sardeates Plin. I l l 142, Sardiôtai Ptol. II 16,5)
u dolini Unca (Drvar), koja je također prerasla u samoupravni teritorij, koji se
533. g. spominje kao Sarziaticum sc. municipium. 4
Južna granica municipija, prema sadašnjem poznavanju situacije, ni je jasna,
jer neki istraživači na Livanjsko polje smještaju municipium Pelva (Pelvensium?),
tako nazvan po putnoj stanici Antoninova Itinerara (Itin. Ant. 269,5) 5 , koja se
po gotovo složnom mišljenju istraživača nalazila u Lištanima na Livanjskom polju.
Međutim, zasad nema epigrafskih potvrda ο municipalitetu ovog mjesta. 6 Ukoliko,
je, pak, Pelva (Lištani) zajedno s Livanjskim poljem ulazila u sklop municipija
Salvija, onda je salvijatska granica bila negdje na Dinari, koja je municipium Salvium dijelila od teritorija rimske kolonije Aequum {Col. Claudia Aequitm), u kasnoj
antici {municipium) Equitinum, u Čitluku kod Sinja.
Salvium u pisanim izvorima dolazi i u obliku Salviae It. Ant. 269,4 (valjda
samo kao dio Salviuma) i kao Salouia Ptol. II 16,6. Na crkvenom saboru u Saloni
4. maja 533. g. spominje se kao (municipium) Salviaticum.7 Punim imenom se javlja i
n a n a t p i s i m a : . . . . e x m u n i c i p i o S a l v i o . . . . 8 i . . . . d e c { u r i o ) m u n i c i p Q o ) S a l v i o , natus Starue .
. . Λ Na cipusu P. Elija Ursa iz Grkovaca (Grahovo) Patsch je oštećeno ime municipija restituirao . . . . dec{urio) mun{icipio) [Sa]lv{io).......... To je
i potaklo Patscha da Salvium identificira sa Grkovcima. 10 Na natpisu iz Ridera
(6. st.) dolazi i etnikon Sahiata (pi. Salviatae). 11
Medutim, kasniji je razvitak istraživanja pokazao da su Grkovci samo jedno
od naselja (najvjerojatnije) salvijatskog municipija, a da se Salvium, a također i
Salviae, nalazio na Glamočkom polju.
3
Po G. Alföldy, ο. c, 52—53 Deuri južno od Jajca u dolini Vrbasa, Deretini, ib. 53, juzno
od Deura u dolini Rame (Bistue Vêtus), a Sardeates, ib. 53, oko Pecke. Cf. Idem, ib. 36.
4
D. Farlati, Illyr. sacr. II, 173. F. Šišić, Priručnik, 1914, 149, 162. V. Klaić, Episcopatus
Ludrensis, VHAD 1912—13, 314. Bulić-Bervaldi, Kronotaksa, 1912, 53. K. Patsch GZM
XII, 1900, 554. d.
5
Bit će korisno ako odmah ovdje ukažemo na Patschevu prvobitnu identifikaciju Pelve sa
Sipovom (tačnije, Sarići na Plivi), a na osnovu netočne rekonstrukcije natpisa iz Sarića . . . [flaminicae municipii P] ehiensium), CIL III 13982 = WM BH IV, 1896, 264 = GZM VI, 1894, 769, i
tako doveo u vezu sa starohrvatskom župom Pliva (ή Πλέβα), Konst. Porf. adm. 30. Te se lokacije
odrekao i sam Patsch, Municipium Salvium, GZM XVIII, 1906, 164 = WM BH XI, 1909, 265.
6
CIL III 9845, 9846, 9853, 9854, 9855, Lištani, fragmenti u sekundarnom položaju na katoličkom groblju, s pretežno domaćim imenima Lavo, Bato; Nepos; liants Graci f.; Aurélia Luxuria.
7
F. Šišić, Priručnik, 162.
8
CIL XIII 6538, Mainhardt, Wüttemberg: D. M. Ba[t]oni Beusanti[s], optioni coh(ortis) ??
--- ex muni[c]ipio Salvi[o] . . . . Natpis nije iz 1. st., K. Patsch, GZM XVIII, 1906, 164, nego iz
2. st., I. Bojanovski, GZM (A), n. s. XXXIII, 1978,116, bilj. 4. Ο tome v. G. Alföldy, Dalmatien,
158, bilj. 82, i J. J. Wilkes, Dalmatia, 271, blij. 2.
9
CIL III 14249, 2, Kaštel-Sućurac kod Salone: D. M. Ael. Capita, dec{uno) munieipiio)
Salvio, natus Starue . . . . (2/3. st.).
1
0
GZM XVIII, 1906, 163 = WM BH XI, 1909, 120: Eximiae taudis sum[m]ae integritatis
[P. A]el(ius) Ursus, dec(urio) mun(icipio) [Sa]lv(io), omnibus ho[nori]bus functus / ......... , itd. (2/3.
st.). — Modificirano mišljenje ima M. Zaninović 1967, 89: na osnovu ovog natpisa mu je Salvium -Livanjsko polje, a „municipij nepoznatog imena" — Glamočko polje.
1
1
Depositio Superi ex tabulario civitatis Salonitanae civis Sahiata, F. Bulić, Bull. daim.
1905, 49, Rider, 6. st.
234
Prije nego što pređemo na topografsku analizu problema, potrebno je navesti
da Ptolemej Salviju situira među sredozemne gradove Liburnije (ne Dalmacije),
na 4Γ20' geografske dužine i 44°40' geografske širine (T. 4Γ40' i 44°20'), 12 što
L. Jelić ispravlja na 44°30' i 44° 15', kako kaže, zbog pometnje koja vlada kod Ptolemeja u tekstu i na tabli. Međutim, ni tako ispravljena lokacija Salvija {Salouia po
Ptolemeju) ne pruža mogućnosti za određeniju ubikaciju Salvija, između ostalog
i zbog toga što Jelić ovaj grad identificira sa Grahovom. Vise elemenata za određenije lociranje Salviuma i Salvije pružaju natpisi i cestovni pravci.
Dekurionski natpisi s Livanjskog i Glamočkog polja (Lipa, Gubin, Bastasi,
Vašarovine; Podgradina) koje su objavili Patsch, Sergejevski i Bojanovski ne rješavaju do kraja taj problem, jer se na njima uz ime dekuriona ne navodi i naziv naselja.
U skladu s tadašnjim stanjem nauke, Patsch je zato na Livanjskom polju vidio
tri municipija (Grkovci, Lipa, Gubin). 13 Međutim, kasnija saznanja su pokazala
da su municipiji u unutrašnjosti Dalmacije imali prostran, često i vrlo prostran,
(dovoljno je podsjetiti na mun. Bist. . .) teritorij, pa se dekurionski natpisi obično
javljaju u raznim mjestima njihova prostranog teritorija u kojima su na svojim
posjedima dekurioni živjeli i umirali. 14 Zajedno s natpisima iz Bastasa i Vašarovina
na Livanjskom polju, broj tih potencijalnih municipija bi se povećao čak na šest. 15
U Vašarovinama je, neki po imenu nepoznati dedikant iz {coloniael) Aeq{uensium),16 uz
to, nekom nepoznatom božanstvu postavio aru što bi eventualno moglo ukazi-vati
i na prisutnost kolonije u dolini Cetine i na Livanjskom polju.
Pokazalo se da toliki broj dekurionskih natpisa be