maciji", I do V, (Godišnjak CBI ANUBiH, 1973, 1977, 1978, 1981, 1984 i 1987)
dao je novi pogled na postanje i razvitak rimske putne mreže u Bosni i Hercegovini.
U tim je radovima obradio i veliki broj novih rimskih nalazišta širom Bosne i Her
cegovine. Bavio se kao konzervator i istraživanjem srednjovjekovnih gradova.— P.
Anđelić, koji se uglavnom bavio istraživanjima kasnog srednjeg vijeka, obradio
je antiku u dolini Neretve oko Konjica (GZM 1960—61, 331 i Historijski spomenici Konjica, 1975, passim). Dobar je prilog dao i ο antici u dolini Lepenice oko
Kiseljaka (Lepenica, Naučno društvo BiH, 1963, 151 ss.)· T. Anđelić se bavio istraživanjima crkvenih objekata kasne antike u Cimu i Žitomislićima kod Mostara
(GZM 1976, 1978; AV XXIX, 1978). U Tišini kod Zenice su D. i Č. Trajković,
kustosi Muzeja u Zenici, otkopali vilu rustiku (1971). Najnovije nalaze iz Stoca
{Diluntum) i Trebimlje istražila je V. Atanacković-Salčić (Tribunia 1979), koja je
objavila i nekoliko novih natpisa iz okolice Humca (Nase starine 1981). L. i Z.
Žeravica su istražili slabije ostatke antike u Kaštelu u Banjoj Luci (istraženo 1984),
a Β. Graljuk vodi novija ispitivanja na području Banje Luke (Zbornik AD I, 1983).
B. Raunig je istražila opekarsku peć u Ljusini kod Otoke (1974). E. Imamović je
objavio rezultate rekognosciranja područja Fojnice, Kiseljaka i Kreševa (Naše
starine, XIII, 1972), izdao novi natpis s Ilidže (GZM 1978) i monografiju ο kultnim i votivnim spomenicima iz Bosne i Hercegovine (Sarajevo 1977). Ovaj je autor
objavio i nekoliko radova u kojima historijskom metodom tretira razna pitanja
iz antičke Bosne i Hercegovine.
Od domaćih istraživača potrehno je sporr.enuti i V. Curčića, koji je radio na
proučavanju japodskih grobova (GZM 1898) i topografiji Petrovačkog polja (GZM
1902), zatim G. Kraljevica, koji je u Glasniku sistematski obrađivao numizmatiku
iz fonda Zemaljskog muzeja (1970, 1972, 1973, 1976, 1977, 1978, 1979, 1980, 1981,
1983, 1984), te P. Oreča, koji se tu i tamo uz prethistorijska istraživanja zapadne
Hercegovine bavio i antičkim nalazima (GZM 1982, 1984). Nove su nalaze objavIjivali i A. Zelenika (GZM 1964. i dr.), Đ. Odavić (Tribunia 1, 1975); M. Đurđević
(ZKM 1983); M. Kosorić (ČIG VI, 1965); I. Marijanović (GZM 1986) i drugi
mladi koji tek nastupaju.
U ovom kratkom pregledu istraživanja ne smijemo zaboraviti ni stručnjake
izvan Bosne i Hercegovine koji su obrađivali pojedine naučne problème, kao što
su: N. Cambi ο sarkofagu iz Šipova (Godišnjak CBI, XVIII, 1982); Β. Gabričevića,
koji je proučavao Mitrin kult u Bosni (AI I, 1954) i tračkog konjanika iz Sarajava
(GZM 1954); M. Gabričevića, koji je obradio neke kultove u sjevernoj Bosni (ČIG
TX, 1972; X, 1973). D. Srejović je zajedno s M. Baum otkopao i obradio nekropole
Timske Domavije (ČIG III, 1959; IV, 1960; VI, 1965). D. i M. Garašanin su se u
svojoj „Istoriji Crne Gore", I (1967) dotakli brojnih problema koji se tiču i antičke
Bosne i Hercegovine. D. Rendić- Miočević je u svojoj ikonografiji Silvana i Dijane
■(GZM 1955) obradio i Silvanove kultne specifikacije iz Bosne i Hercegovine. Doticao
se u svojim radovima i drugih pitanja — arheoloških, epigrafskih, onomastičkih
zajedničkih antičkoj Dalmaciji (npr. ARR IV—V, 1967). A. i J. Šašel su u zbirkama
epigrafskih natpisa obradili i brojne natpise iz Bosne i Hercegovine (ILJug. I, II,
III). J. Šašel se i inače doticao „bosanskih" problema (lokacija Seretiona, politika
tara Vespazijana i dr.). S. Dušanić je proučavao rimsko rudarstvo i metalurgiju
Bosne (1977, 1980). F. Papazoglu je proučavala protohistorijska plemena, kao
što su Autarijati i Ardijejci i dr. (1969, 1967, 1963), te municipium Malvesiatium
(ŽA VII, 1957). H. Vetters je proučavao Mogorjelo kod Čapljine (Mogorjelo, 1966).
M. Zaninović je, obrađujući Delmate i Dalmaciju, dao i materijal iz Bosne i Herzégovine (1966, 1967, te 1977. ο ekonomici rimske Dalmacije). M. Suie se zanimao
20
lociranje Pseudo-Skilakova jezera (GZM 1953); za prvobitna staništa Autarijata
(1st. zap. 1957, Titograd) i za autohtoni urbanizam Ilira i njihovu mediteransku,
baštinu; za protohistorijska ilirska naselja i početke poleogeneze (Antički grad
1976), i neka druga pitanja. No, time još nismo naveli sve istraživače koji su se u
manjoj ili većoj mjeri bavili temama iz bosansko-hercegovačke antičke arheologije,
pa ćemo ih samo spomenuti, a njihov ce se udio najbolje vidjeti iz našeg daljeg
kazivanja; ovdje ih navodimo po jibecednom redu: M. Abramić, J. Alačević, J.
Brunšmid, F. Bulić, M. Glavinić, Š. Ljubić, I. Nikolajević-Stojković, M. ParovićPešikan, V. Vuletić-Vukasović, N. Vulić, L. Zore J. Medini, te K. Hörmann
(1899, 1890, 1891, 1892, 1893, 1895, 1904), prvi direktor Zemaljskog muzeja i
uspješni organizator istraživanja.
Kada je riječ ο stranim stručnjacima, ο njima je dosta govora u samom izlaganju; ovdje ćemo podvući imena trojice autora koji su u novije vrijeme dali tri
monografije ο Bosni i Hercegovini u rimsko doba: M. Pavan (Ricerche sulla
provincia romana di Dalmazia, 1958), G. Alföldy (Bevölkerung und Gesellschaft
der römischen Dalmatien, 1965) i J. J. Wilkes (Dalmatia, 1969). To su ujedno
i prvi pokušaji da se na savremen način obradi i opiše rimska provincija Dalmacija.
Syaka od ovih modernih monografija, na koje smo se i mi u ovom radu ugledali
i oslanjali, ima svojih prednosti, ali i mana, što je i svojstveno svakoj nauci u razvoju. Nedostaju nam još uvijek mnogi podaci da bismo osvijetlili sva pitanja života
i razvitka naše zemlje u antičko doba.
I ovaj naš rad, samo je pokušaj nove sinteze i valorizacije svega onoga što
smo u posljednjih stotinjak godina arheološkim prospekcijama (i metodama) saznali ο Bosni i Hercegovini u antičko doba.
Ά
LIT·: Arheploški leksikon Bosne i Hercegovine, I—III, Zemaljski muzej u
Sarajevu, Sarajevo 1988.
21