vodio u dolinu gornje Rame (Kopčić i Varvara), iz koje se peo preko Bitovnje i
Vranice — pravcem Uzdol, Vratna Gora, Solakova Kula (kasnoantička baziliîca),
Bare (kasnoantička bazilika); prelazio je prijevoj Pogorelicu na Vranici, s kojeg se
spuštao u dolinu Bosne i njenih pritoka (preko Dusine i Otigošća na Han Ivicu i
Kobilju Glavu kod Kiseljaka), te nastavljao u Ilidžu (Aquae S . . .) na Sarajevskom
polju. Ovu antičku (rimsku) cestu istraživali su Ο. Blau (Reisen 1877, 150 dd.),
Ph. Ballif (Strassen, karta) i P. Anđelić (Arheološki leksikon BiH, I, 1988, s'
v. Saobraćaj, cesta br. VI). Cesta nije tradirana u vrelima: dobro je sačuvana na
terenu, ali nije istražena do kraja. To je jedna od dvije (najvažnije) ceste što su
u starini povezivale unutrašnjost sa primorskim krajevima.
Prema tome, i hodološki razlozi zahtijevaju da se Delminium (koji nije ležao
na cesti Salona — Argentaria) smjesti tamogdjejei u predrimsko doba bio, tj. u
Borčane. Takvu lokaciju traži i razvitak rimske aglomeracije u Borčanima, kao
rimskog nasljednika predrimskog Delminija.
Lociranjem rimskog Delminiuma u Duvno, a predrimskog u Borčane, došlo
je do antinomije (u smislu proturječja između dvije prividno dokazane teze) ο dva
Delminija, međusobno udaljena čak devet kilometara, što ne zadovoljava ni princip jedinstva mjesta, na što su se pozvali i M. Zaninović i A. Budrovich (dok sam
ja ukazao na hodološki problem koji iz toga izvire). Da bi uspostavili jedinstvo
mjesta, nezavisno jedan od drugoga, i Zaninović i Budrovich su predložili lociranje
predrimskog Delminiona na Gradinu kod Gaja (1078 m) iznad Duvna. Obojica
su na ovu gradinu primijenili podatke pisanih izvora ο velikom gradu na visokom
položaju (čvrst položaj, široki pogled, bolja komunikativnost).65 A. Budrovich je,
prihvatajući Patschevu ubikaciju rimskog Delminija u Duvno, predrimski Delminion identificirao s Gradinom kod Gaja (Podgaja), tj. „ai castellieri sopra
Županjac quali rifugi di querra per gli abitanti délia Delminium pre-romana".66
Pisac ovog rada je na drugom mjestu, potaknut otkrićem rimskih naselja u
Crvenicama i Prisoju, a napose nalazom značajnog natpisa dekuriona, duovira
i kvestora municipi Delminensium u Prisoju, predložio alternativno rješenje — lociranje Delminija u Crvenice ili u Prisoje. U oba mjesta postoje jaki obrambeni
sistemi iz predrimskog doba, prostrani ostaci naselja iz carskog doba i objekti bazilika i refugija iz kasne antike.67 Međutim, rezultati do kojih je u međuvremenu
došao A. Benac jasno su pokazali da ni ove lokacije, i pored njihova značaja ipak
ne odgovaraju položaju predrimskog Delminija,68 kako ga opisuju Strabon (tnegale polis) i Apijan (dia to hypsos).i9
65
M. Zaninović, Delminij. Primjedbe uz lokaciju, VAHD LXIII—LXIV, 1961—62, 49—55.
i M. Zaninović 1967, 5. i d.
66
A. Budrovich 1969, p. 141. Autor ukazujena Selimovića gradinu u Duvnu i na Gradinu
kod Gaja, (k. 1078) za koju kaže da je dominantna, iako nije strma (scosceso), pozivajući se i na
Radimskog (Glasnik 1984. g.). Pri tome se B. poziva na M. Pavana, Ricerche, 81, i J. Szilàgyi,
Der Kleine Pauly s. v. Delminium, i na razgovor s M. Abramićem, koji se pokazao „favorevole
alla nouva ubicazione da me sostenuta (colloquio privato)". — Ο Selimovića gradini u Duvnu i
Gradini kod Gaja usp. ovdje, bilj. 44 (A. Benac).
67
Bilj. 52 (Crvenice i Prisoje). U pripremi su izvještaji o iskopavanju kasnoantičkih bazilika
u Crvenicama i Prisoju.
68
Dj. nav. u bilj. 10, str. 89. Po A. Bencu, 88, jedino Gradina na Libu svojim položajem i
svojom obrambenom snagom odgovara centralnom utvrđenom naselju područja, kakav je bio
Delminion (Delminium).
63
Vidi bilj. 13.
228
A. Benac je do tih zaključaka došao na osnovu reambulacije (inventure) svih
gradinskih (suhozidnih) objekata na Duvanjskom polju, sistematske analize njihova
položaja i oblika (arhitekture),70 kao i ekspertize keramičkih nalaza iz kompaktnih
slojeva, što još dosad nije učinio nitko. Time je, u stvari, revalorizirao podatke
Jcoje je ο tim objektima sakupio V. Radimsky daleke 1894. g. Osnovni cilj Benčevih nastojanja bila je provjera Patscheve lokacije predrimskog Delminija na
Libu u Borčanima.
Na osnovu tako prikupljenih podataka Benac je došao do zakl