XIII
BORČANI NA DUVANJSKOM POLJU
(Municipium Delminensiunï)
Pouzdano je utvrđeno da se municipium Delminensium nalazio u zagorskom
dijelu delmatske zemlje (Strabonova Dalmatikë he d' ep) thatera), u kojoj se sve
do 2. stoljeća st. e. nalazilo jezgro delmatskog teritorija1, koji je zahvatao sva tri
zapadnobosanska kraška polja — Duvanjsko, Livanjsko i Glamočko polje. Na
sjeveru prema Mezejima graničili su na Vitorogi, a na zapadu prema Sardeatima
i Dicionima na Šator-planini. Kasnije su se Delmati iz svog matičnog područja
spustili sve do mora, pa zauzeli i Salonu (119. g. st. e.), ali je Delminium (Delminion grčkih izvora), njihov centralni i eponimni grad, za njih i dalje ostao vrlo značajan
kao centar cijelog naroda. Ova teritorijalna ekspanzija je, pored ostalog, i dovela
Delmate u sukob s Rimom.
Municipium Delminensium je zahvatao područje cijelog Duvanjskog polja
(oko 880 m n. v.) i pretežno močvarno Buško blato (oko 710 m η. ν.), u zapadnom
dijelu municipija. To je, dakle, prostor današnje općine Duvno, koji zatvaraju
visoke planine: Kamešnica (1849) i Tušnica (1700 m) na jugozapadu, Ljubuša
(1797 m) na sjeveru, Vran (2074 m) na sjeveroistoku i Zavelim (1346 m) na jugu.
Delmatima je pripadalo i Imotsko polje na jugoistoku, gdje se u rimsko doba u
današnjem Runoviću formirao Municipium Novensium.
Dugo je vladalo mišljenje da se Delminij nalazio na Gardunu kod Trilja (Tilurium), na dominantnom položaju na kojem se u 1. st. n. e. nalazio logor VII legije.
Tu mu je lokaciju odredio Th. Mommsen na osnovu natpisa iz Trilja, a u vezi s
izgradnjom mosta na Cetini u Trilju sredstvima municipija u Novama, Delminij
u i Rideru2. Tezu ο lokaciji Delminija na Duvanjsko polje postavio je još u 18. st.
D. Farlati; u novije su je vrijeme podržali S. Novaković, F. Bulić, A. Evans i K.
1
M. Zaninović 1966, 27—92, 1967, 5—102.
- Th. Mommsen, CIL III p. 282. i 258. G. Zippel 1877, 131. J. Alačević, Bull. daim.
I, 21, 38, 51; XX, 102. W. Tomaschek 1880, 505; cf. Miscell. aus d. alten Geogr. 1874. njegovo
drugačije mišljenje; H. Kiepert, FOA XVII, Bb. 5. To se mišljenje održalo dugo: Pichler 1902—
1904, Jelić 1908, De Ruggiero 1910, Tamaro 1919, Dessau 1924, Rostovtzeff 1929, Daicovici 1932.
Benvenuti 1933, Cardinali 1933—34, Fluss 1935, Piganiol 1939 (1946), pregled A. Budrovich,
Ubicazione del capoluogo preromano dei Dalmati, Atti e Memorie délia Società Dalmata di Storia
Patria, VI, Roma 1969, 119—125. — Α. Merlin, AE 1958 (1959), p. 19, br. 62, smatra da Patscheva
îdentifikacija rimskog Delminiuma s Duvnom. „n'a pu être complètement identifié".
216
Patsch3. Kada su terenska istraživanja Radimskog i Patscha ukazala na bogatstvo
nalaza iz rimskog doba, malo pomalo je prevladala lokacija na Duvanjsko polje,
ali je to dovelo i do nove dileme. Patsch je, naime, rimski Delminium locirao u
Duvno-Županjac, a njegova predrimskog prethodnika (Délmion, Delminion) na
delmatsku gradinu Lib u Borčanima4. Patschevu ubikaciju Delminija u Duvno su
prihvatili i brojni istraživači novije arheološke škole (Sergejevski, Pavan, Pašalić,
Alföldy, Wilkes, Zaninović, Budrovich i drugi, mada dvojica posljednjih u modificiranoj formi)5.
Patscheva teza ο dva Delminija, jednoga na Libu u Borčanima, a drugoS u
9 km udaljenom Duvnu, naišla je naime i na kritiku. Rimski grad — nasljednik*
kako su pokazala istraživanja na području delmatske zemlje, najčešće se nalazi
ili ispod ili u neposrednoj blizini, ili se čak srastao sa svojim gradinskim prethodriikom"6. U tom pogledu, Patscheva ubikacija Delminija na liniji Lib—Duvno
bila bi bez analogija. Stoga su M. Zaninović i A. Budrovich, u nastojanju da uspostave
jedinst\o mjesta ilirskog prethodnika s njegovim rimskim nasljednikom, predložili
da se predrimski Delminion (Apijan) smjesti na Gradinu kod Podgaja, odmah
iznad Duvna. Ne sumnjajući u Patschevu lokaciju rimskog Delminiuma. u Duvno,
Zaninović je smatrao da Gradina kod Gaja (Podgaja), čija je relativna i apsolutna
visina nešto visa i od one na Libu (1078 : 1033 m), a