täte svojih istraživanja sa mnogobrojnih nalazišta objavio je u Glasniku u vise od
30 bibliografskih jedinica (Janj, Ljubuški, dolina Lašve, Pecka, Crvenice, Duvanjsko
i Livanjsko polje, Goražde, dolina Drine i Konjic itd.). Objavio je i brojne izvještaje ο nalazima grčih i rimskih novaca u Bosni i Hercegovini. Svi su ti njegovi radovi paralelno objavljeni i na njemačkora jeziku, često i dopunjeni, u WM Bu.H
II do XII („Archaologisch-epigraphischen Untersuchungen zur Gechichde der
römischen Provinz Dalmatien"). U PW RE je obradio brojne članke ο plemenima
i naseljima rimske Dalmacije, ο njenoj prošlosti i topografiji. Sintezu svojih radova
ο Hercegovini dao je u djelu „Die Herzegowina einst und jetzt" (1922. g.). U Patschevo su vrijeme kao istraživači antike djelovali A. Hoffer (GZM 1893, 1895) i
J. Kujundžić (GZM 1916), obojica na Travničkom polju.
Između dva rata, i još dugo poslije 2. svjetskog rata, djelovao je u Zemaljskom
muzeju kao Patschev nasljednik u antičkom odsjeku D. Sergejevski, koji je
nastavio Patschevim putom. Sergejevski je bitno proširio broj antičkih nalazišta.
Ονο razdoblje između dva rata karakterizira izvjesna stagnacija, napose iskopavanja
većih objekata zbog oskudice financijskih sredstava, pa se D. Sergejevski uključio
u aktivnost „Društva prijatelja starina" u Jajcu. Rezultati te saradnje dali su otkrića (i iskopavanja) nekoliko objekata u dolini Plive i Vrbasa: mitreja u Jajcu
(GZM 1937), kasnoantičkih bazilika u Čifluku kod Šipova i u Mujdžićima (GZM
1938) i vise manjih nalazišta u Šipovu i oko Jajca. Orijentirao se na istraživanja
manjih objekata koji su se mogli ispitati sa skromnijim sredstvima, u prvom redu
bazilika i rimskih cesta. Temu ο komunikacijama inicirao je još Ph. Ballif (Strassen
1893), a sistematski nastavio Sergejevski. Glavna je preokupacija D. Sergejevskog
ipak bila otkrivanje i obrada rimskih natpisa, pa je na tu temu objavio vise od 25
radova s velikog broja nalazišta (Glamočko i Livanjsko polje, Podrinje, Stolac,
Ilidža kod Sarajeva, Konjic, Bihać, Bosanski Novi, Ljubija itd.). Posebno valja
istaknuti njegov interes za rimsko rudarstvo i metalurgiju (Ljubija), što je rezultiralo i publiciranjem brojnih natpisa, na kojima se još uvijek zasniva naše poznavanje antičkog rudarstva. U tim su istraživanjima kasnije učestvovali još Ε. Pašalić,
Đ. Basier, I. Bojanovski i S. Dušanić.
U međuratno doba kao istraživači antike djelovali su još G. Čremošnik, koji
je istražio vilu rustiku na Ilidži (GZM 1930), V. Skarić, koji je ispitivao rimska
naselja oko Banje Luke („Sloboda" 1924), Sarajeva (GZM 1926), Male Rujiške
kod Bosanskog Novog (GZM 1928) i kasnoantičku baziliku u Lepenici (GZM
1932). Topografiju rimskih nalazišta na Petrovačkom polju skicirao je P. Rađenović
(1925), a onu na Travničkom i Bugojanskom polju J. Petrović (1931, 1953), inače
poznati numizmatičar. Natpise iz Lepenice (Višnjica) objavio je Κ. Misilo (GZM
1936), a neke s Glamočkog polja M. Mandić (GZM 1930), inače istraživač prethistorijskih objekata.
U poslijeratnom razdoblju došlo je do renesanse antičkih istraživanja, koju
karakterizira saradnja vise ustanova. Zemaljskom muzeju su se pridružili zavičajni
muzeji i Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine u Sarajevu, a
ponekad i Zavod u Mostaru. Do većih zahvata je dolazilo prilikom velikih radova
poslijeratne izgradnje, posebno prilikom potapanja prostranih akumulacija na
hidrocentralama u dolinama Neretve, Trebišnjice, Rame, Buškoga blata i Drine.
Ipak, glavni pečat razdoblju daje istraživanje rimskih poljoprivrednih zaselaka,
odnosno njihovih vila, kojih je, inače, sistematskim rekognosciranjem otkriven
veći broj. Villae rusticae je istraživala I. Čremošnik, istraživač iz Zemaljskog muzeja,
najprije one oko Lisičića u Neretvi (I. Čremošnik, GZM 1954, 1955, 1957), pa
18
tlMušićima na Drini (GZM 1970), zatim luksuznu U-vilu u Paniku na Trebišnjici
(GZM 1961, 1976), sve u saradnji s elektroprivrednim ustanovama. Još prije tog
prqjektä je ista otkopala vilu suburbanu s manufakturama u Višićima kod Čapjjine (GZM 1965), a drugu u Ljusini kod Otoke na Uni (GZM 1957), pa vilu u
Žabljaku kod Doboja (GZM 1970), te vile u selima Brodac i Tutnjevac u Semberiji
(ČIG 1957, 1958). Od rimskih fortifikacionih objekata je istražila ostatke kastru
ma augzilijarnih jedinica u Doboju (GZM 1984), rimsku utvrdu na Zecovima kod
Prijedora (GZM 1956), i neke druge objekte. I. Čremošnik je svojim istražvanjima
dala značajan prilog poznavanju provincijalne stambene, prvenstveno ladanjske
arhitekture, kao i rimske keramike.
U ovom je razdoblju djelovalo više istraživača, od kojih su neki još uvijek
aktivni. Tako je dopunsko istraživanje termalnog naselja na Ilidži kod Sarajeva
s njegovim termalnim i hospitalnim dijelom vodio E. Pašalić (Ε. Pašalić, GZM
1959) i otkopao nove ugostiteljske objekte ukrašene mozaicima i fresko-slikarijama.
Ον