bića, istocno od Foče, gdje se kod vrela Banja na Ledenicama (između sela Vrbica
i Borje) izorava rimski crijep — „ćeramid", vjerojatno ostaci ekonomije koja se
zasnivala na stočarstvu ili na sječi šume, ili možda na oboje44.
Iako ostaci antike u bosanskom Podrinju nisu tako bogati, a pogotovo nisu
cjeloviti (dijelom je to posljedica i neistraženosti), oni su ipak valjan dokaz rimske
prisutnosti i djelatnosti u ovom rudama (srebro!) i šumama bogatom području.
Iako gornje Podrinje ni s toga stanovišta nije istraženo, postoje bogate indikacije
koje pruža toponimija, a donekle i arheologija, ο živoj rudarskoj djelatnosti, napose
ο eksploataciji srebra i olova u dolini Kolune, oko Ustikoline, te oko Foče i u
dolini Ćehotine — sve do Pljevalja. Rudarska aktivnost bila je znatna i u rimsko
doba, a u 12. i 13. st. su njeni nosioci saski rudari, što dokazuju brojni toponimi
izvedeni iz korijena Sas. Pa i ime same Foče se može objasniti rudarskom djelatnosti: od rudarskog termina Hod-ica, hodica ,,šurf na kome se duže vrijeme kopalo
i otišlo dublje u zemlju", pa od toga srednjovjekovni naziv Foče — Choca, Coza,
ChozaiS. Tako je bilo sve dok kopovi nisu bili iscrpljeni u srednjem vijeku.
U najnovije je vrijeme ovo područje s hodološkog stanovišta istraživao J. Knežević, a krajem prošlog stoljeća K. Patsch46. Istraživanja su pokazala da je ova
kraj bio veoma dobro naseljen i u predrimsko doba, s brojnim gradinama (castella,
oppidd) i grobljima njenih stanovnika (tumuli), a najgušće u srednjem toku Cehotine
i njenih pritoka47. Dolina Ćehotine je, u stvari, pitomaplaninskakotlina, omeđena
tokovima Tare, Lima i Drine, a sa sjeveroistoka zatvorena planinskim vijencem
Kovača, Čemerna, Mihajlovice, Crnog vrha i Karaule, s jugozapada Kunovicom,
Bunetinom i Ljubišnom. Sredinom protječe Ćehotina, koja je oko Pljevalja formirala
župnu dolinu, dobro obrađenu, naročito između Pljevalja i Gradca. U planinskom
dijelu Ljubišne^i Kovača bogata je šumama. Na padinama Ljubišne nalazi se i
rudnik srebra Šuplja Stijena s^ tragovima starog rudarstva. Starih kopova ima i
u drugim mjestima u dolini Ćehotine, sve do njena ušća u Drinu*8.
Brojna rimskodobna naselja rasuta su i u dolini Ćehotine i njenih pritoka.
Najznačajnije se nalazilo u Kominima (Mun. S . . .), oko 3 km od Pljevalja, na ušću
Vezišnice u Ćehotinu. Zasad su istražene dvije nekropole antičkog naselja, koje
su dale veliki broj natpisa49. Ekonomska podloga prosperiteta ovoga grada i cijelog
44
D. Sergejevski, GZM XLVI, 1934, 34. d. U Vrbici, na k. 997, na srednjovjekovnom groblju leži pet rimskih stela. Š. Bešlagić, Stećci, 1971, 275 (na srednjoj nekropoli stećaka na k. 997
navodi i jednu rimsku aru). Isti, Gornje Podrinje, VII (1980), 242, navodi dvije are, u stvari, u
pitanju su stele.
45
Ο toponomastici područja vidi C. Patsch, WMBH XII, 1912, 162—165. = GZM XXIII,
1910, 203. dd. Patsch u Ustikolini naslućuje i prijelaz preko Drine, što je ovome mjestu u prošlosti
davalo veći značaj (WMBH XII, 1912, 162). Usp. A. Pašalić, Toponomastićke zabilješke, Gornje
Podrinje, VII, 343—353 (passim). Ο starom rudarstvu u dolini Ćehotine svjedoči bogata toponimija,
v. I. Bojanovski 1987, 97—103.
46
K. Patsch, GZM VI 1894, 465-^90 = WMBH IV, 1896, 243—295; GZM XII, 1900,
184—192 = WMBH VIII, 1902, 115—121 i GZM XXI, 1909, 105—133 = WMBH XII, 1912,
117—130. J. V. Knežević, Iz daleke prošlosti pljevaljskog kraja, izd. Dalma, Pljevlja 1979, 21—71.
i karta II. Usp. i O. Blau, Berl. Akad., 1886, 838—849 = CIL III 6339—6357 i M. Hoernes,
AEM 47 1880, 186—198.
IV,
J. Knežević, nav. dj., 5—19. i karta I (poglavlje: Tragovi kulture Ilira).
48
Ο tragovima starog rudarstva u pljevaljskom kraju v. i J. Knežević, Tragoyima nepisane
istorije, časopis „Mostovi", XV, 1983, 77—84. Ο rudarskoj toponimiji u dolini Ćehotine v. I.
Bojanovski 1987, 97 dd.
49
A. Cermanović—D. Srejović, Materijali Saveza arheoloških društava IV, Herceg-Novi
1966, Beograd 1977, 77. Isti, Invent, archaeol., fasc. 15, 1972. Isti, Komini, Pljevlja, rimska nekropola AP 6/1964, 105. i 151, 7/1965, 144—145. i 195, 8/1966, 115—116. i 213, 9/1967, 113—115.
i 213, 14/1972, 91—93, 15/1973, 71—72, 16/1974, 89—90. i 17/1975, 104—105 (dijatreta).
210
municipija i njegova razvitka očito je bilo rudarstvo80, a uz to i stočarstvo, šumarstvo i
zanati. Manja naselja i pogoni su evidentirani u Gotovuši, Radosavcu, Vidrama,
Bušnji, Seljanima, Donjoj Brvenici, Gornjem Gradcu, Potpeći, Jabučnom, Nangama,
Čestinu i druga51, većinom u dolini Ćehotine i na njenim pristrancima. Trasu rimskog
puta lijevom obalom Ćehotine odredio je Knežević pravcem — Vikoč, Gradojevići
(na Sklopotnici, pritoci Ćehotine), Čestin, Petine, Jabučno, Gradac Gornji i Donji,
Orlja, Donja Brvenica, Tikava, Zbljev i Komini (Municipium S. . .)52.
Iz Komina potječe veliki broj natpisa, dok je pojedinačnih nalaza bilo i po
drugim naseljima. Među njima su i municipalni natpisi, na kojima se spominju
razni funkcionari u municipiju53. Nadgrobna ara T. Aurelija Sekstiana (T. Aur.
Sextiano eq. R. dec. m. S ■ ■ -, itd) i sada pred Husein-pašinom džamijom u Pljevljima, nekadašnjoj Taslidži, zasad jedina potvrda s imenom municipija u abreviranoj formi54. Gentilicij Aurelius s prenomenom T(itus), inače učestan u istočnoj
Dalmaciji, ukazivao bi na civitet dobijen od Marka Aurelija, a kognomen Sextianus
na njegovo ilirsko porijeklo, iako je bio