Druga potvrda ovog municipija potječe iz Starog Broda, južno od Skelana,
također na lijevoj obali Drine - dec(urio) m{unicipii) Malve[siatiuml]e, dok su ostale,
njih šest, s desne strane Drine, četiri iz regiona Požege i Titova Užica7, a dvije s juga
(Rudo i Misajlovina)8. Na natpisima iz područja Rudog ime municipija je tradirano
u punoj formi, bez skraćivanja, očito iz razloga što je taj kraj bio dosta udaljen
od svog municipalnog centra u Skelanima9.
Zbog navedenog rasporeda epigrafskih potvrda municipija M(al. . .) dugo
se smatralo da je središte ovog samoupravnog teritorija bilo na desnoj (srbijanskoj)
strani Drine, i to u Visibabi kod Požege, pa se teritorij oko Skelana, na lijevoj obali
Drine, izuzimao iz sastava ovog municipija10. Novija istraživanja su pokazala
da se radi ο jedinstvenoj administrativno-političkoj zajednici sa centrom u Skelanima. To ne potvrđuje samo epigrafska dokumentacija nego i analiza cjelokupnog
arheološkog materijala, u prvom redu brojnih nadgrobnih spomenika, koja je
pokazala da se radi i ο jedinstvenom etničkom i kulturnom podrucju11.
Iz samih Skelana, izmedu ostalog, potječu i natpisi na kojima se spominje
gradsko vijeće (ordo decurionum)1*, koje je upravljalo municipijem. Odlukom vijeća
dekuriona u Skelanima je 158. g. postavljena počasna baza sa statuom cara Antonina
Pija. Kasnije su počasni spomenici postavljeni i carevima Septimiju Severn (201. g.?)
i njegovu sinu Karakali (213—217. g.)13. Nisu nam pobliže poznati razlozi zbog
6
D. Sergejevski, Spom. 77, 1933, br. 20 = F. Papazoglu, Le municipium Malvesatium
et son territoire, ŽA VI1, 1957, 117—118 (revizija): . . . deciurio) m(unicipii) Mahe[sat(ium)] et
Fl(avio7) Bat[...] parent[es b(ene) m(erentibus)7\.
' CIL III 8340, Karan: P. Ael(ius) Maximus dec(urlo) m(unicipii) Mal(. . ■) IIvir(atu) func(to)
itd; 8342, Požega: P. Ael{io) Quintiliano dec{urioni) miunidpii) Ma(. . .) llvirali itd; 8343, Karan:
Aeliio) Victori dedurioni) m(unicipii) Mal{. . .) itd; CIL III 8345, Visibaba: Ulp(a) [U]rsa sinu koji je
bio II vir mun. M[al. ..], s kognomenom Capito, cf. M. Pavan, Ricerche, 144. Kako pokazuje
natpis CIL III 8342, P. Aelius Maximus je bio sin P. Elija Kvintilijana, kojemu su spomenik postavili P. Aelii Maximus et Silvanus et Tattaia patri p(ro) pQetate).
8
D. Sergejevski, Spom. 77, p. 16, br. 19 (Rudo): D. m. TQtus) F(lavius) Silvanus dec(urio)
m(unicepsl) muni(cipii) Fl(avii). . . . = F. Papazoglu, ŽA VI/1, 1957, 118: T. F{lavius) Silvanus
deciurio) M(alvesati) muniicipii) Fl(avii); I. Bojanovski, ARR VI, 343, si. 4 = A. i J. Šašel,.
ILJug. II, 72, br. 621, Misajlovina: [D], M. [At]tiae Balbiae [c]oniug(i) pie[nti]s[s]imae an(nis) . .?]
VI [i]tem [.] Aureliis Silvano et Propinquiano et B[.]etae [et] Iuniori fi[l]iis T. Aurelius Silvanus
dec(urio) II vir municipi Malvesiati[u\m posuit. Isto ime dolazi i na nadgrobnom spomeniku iz Tu
nica, Spom. 39, 1903, 88, br. 10.
9
Ο torn pitanju usp. K. Patsch, GZM XIX, 1907, 468 (Rogatica) = WM BH XI, 1909,
,182. i dalje.
1
0
A. Premerstein—N. Vulić, JÖAI 3, 1900, 167. i 4, 1901, 155. N. Vulić, JöAI 7, 1904,
«. Ç. Patsch, ib., 1912, 41. i GZM XIX, 1907, 439 = WM BH XI, 1909, 142. M. Pavan, Ricerche,
94—95, uvrštava Skelane pod Domaviju, kao i O. Hirschfeld CIL III ad no. 14219, 8. J. J. Wilkes, Dalmatia, 283. i 284, i G. Alföldy, Dalmatien, 153. i 154, razlikuju municipij u Skelanima
(bez imena) i onaj u Visibabi {Mun. Malvesatium), dok F. Papazoglu, ŽA, VI/1, 1957, 115, uključuje u teritorij municipija oba dijela, ali sa centrom u Visibabi.
1
1
D. Sergejevski, Rimska groblja na Drini, GZM XLVI, 1934, 11—41, posebno 27—35.
F. Papazoglu, ŽA, VI/1, 1957, 115. I. Bojanovski, ARR VI, 247—248. F. Papazoglu prva je
u tome jedinstvu naslutila i administrativne veze (ibidem).
1
2
CIL III 14219, 10 = GZM XIX, 1907, 443 = WM BH XI, 1909, 154.
1
3
Imp. Caes. T. Ael. Hadr. Antonino Aug. Pio p. p. itd. iz 158. g, WM BH XI, 1909, 150 =
= CIL III 14219, 7; Imp. Caes . . . L. Sept. Severo Pio Pertinaci Aug. itd., WM BH XI, 1909, 151 =
= CIL III 14219, 16 (natpis potječe iz 198—201. g.); Imp. Caes. M. Aur. Severo Antonino Pio Aug.
itd. iz 213—217. g., WM BH XI, 1909, 152 = CIL III 12727. Sve tri baze postavio je zbor (vijeće)
dekuriona sa formulama d(ecteto) dlecurionum), odnosno l(oco)\ d{ato) d(ecreto) d(ecurionum).
178
kojih je gradsko vijeće dekuriona14 postavilo ove baze. Vijeće (sénat) je odobrilo i
mjesto za počasnu bazu sa statuom svog prvaka {primo ex ordine), uglednog gradanina Tita Flavija Similisa, duovira (Hviro q(uin)q(uennali), što ju je ocu dao
postaviti sin T. Flavije Rufin 26. aprila 169. g., na rođendan cara Marka Aurelija
(natale Augusti)15.
Postojanje gradskog vijeća (ordo) i gradske vijećnice (basilica) u Skelanima
(u njoj su stajale i počasne baze) dovoljna je indikacija, ako ne i dokaz, da je u
ovom gradu bilo središte municipija, odnosno municipals uprave, iako se na natpisima javlja u raznim mjestima svog prostranog municipalnog teritorija, to jest
po cijelom srednjem Podrinju (i) na obje strane Drine. Sve su to bila mjesta u kojima
su živjeli i umirali njegovi dekurioni i duumviri koji su kao zemljišni posjednici
(obično) živjeli na svojim posjedima (villae, fundi, praedia) i kao predstavnici svojih
naselja (vici, pagi) dolazili u grad na sjednice vijeća dekuriona16.
U prilog Skelana kao centra muncipii Malvesiatium govori i razmjerno veliki
broj votivnih spomenika koje su podigli konzularni beneficijari, a koji su često
kao predstavnici centralne vlasti u provinciji boravili u municipalnim centrima17. U
ostalim naseljima na potencijalnom teritoriju ovoga municipija nema beneficijarskih natpisa18.
Dalju indikaciju koja govori u prilog Skelana kao centralnog mjesta municipija pruža i fragmentarni natpis P. Elija, prvaka civitatis Dindarioum19. Ovaj
natpis, jedini na kojem se sačuvalo etničko ime Dindara, i pored svoje fragmentarnosti, ima i u torn smislu dokaznu vrijednost. Jer, ako je središte dindarskog
plemena u predrimsko doba, pa i kasnije, u vrijeme peregrinskog statusa, bilo u
Skelanima, onda je tu očito bilo i središte rimske administracije ne samo u prelazno
doba domaćeg principata nego i kasnije, nakon formiranja municipija.
Na osnovu epigrafskih svjedočanstava, dakle, potpuno je jasno da je u Skelanima bilo središte municipija M(alvesiatium). Ono što ipak nije posve jasno, to
je teritorijalni opseg njegove jurisdikcije, konkretno —je li pod njegovu administraciju pripadalo i područje na desnoj obali Drine (sve do mezijske granice), a koje
je inače pripadalo provinciji Dalmaciji. I na tome su, naime, području, nađeni
brojni natpisi magistrata (dekuriona i duumvira), s imenom municipija ili bez njega20.
1
4
Vjerojatno je to bilo u vezi s nastojanjima careva oko razvitka rudarstva i metalurgije
u istočnoj Dalmaciji i Panoniji, što bi potvrdivala i emisija novca Marka Aurelija s legendom Metalla Aureliana, vjerojatno šire podrucje Kosmaja, usp. A. Mocsy, Moesia Superior, 38, 42. i 45.
Cf. I. Bojanovski, Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provinciie Dalmacije, ARR VIII—IX,
1982, 94—99.
1
5
CIL ΠΙ 14219, 10 = WM BH XI, 1909, 154, Skelani: T. FI. Simili II vir(o) qq. huic primo
ex ordine, statuam in basilica posuit'0 et dedicavit earn victima percussa sportulis datis natale Aug.
VI Κ. Maias Q. So:>(h) Prisco P. CoelQo) Apollinare1" cos (26. IV 169. g.). T. FI. Rufinus fil. L.
d. d. d. V. i bilj. 48.
1
6
Ο tome I. Bojanovski, ARR VI, 1968, 251.
1
7
Beneficijarski natpisi iz Skelana: vidi Dodatak II.
1
8
Natpis Spom. 93, 149, br. 17 = 98, 1941—48, 2 (Ael. Aper. bf. cos.) nađen je u Bajinoj
Bašti, a CIL III 14218 u Lješću kod Skelana. Očito su oba transportirana iz Skelana.
1
9
Usp. bilj. 4.
20
CIL 111 8339, Visibaba: T. Ael. Martialis dec. m. II vir def. Salona (supruga: Aur. Verra)CIL III 14613, Mačkat: Aur. Dasius II vir; CIL III 8344, Vranjani: T. Aur. Marcus dec. m. def.
Salona; CIL III 8338 = 14608—9 Gorobilje: T. Aur. Proculus; CIL III 12717 Gradina kod Arilja:
Τ.Ί Aurelius Lic(inianusTi; Spom. 98, 157, Prilipac: T. Aur. Marcus vet. (?), odn. ν. e. (?); CIL III
8354, Titovo Užice: T. Aur. Provincialis ob honorem II viratus; Sp. 98, str. 248 = 39, str. 88, Tubići:
T. Aur. Silvanus dec. m; Spom. 71, br. 598 = 98, br. 486, Titovo Užice: T. Aur. Nigrinus sac(erdota!w?); CIL III 8345 = Spom. 39, br. 76 = 98 br. 320, Visibaba: . . . Capito . . . II vir mun . . . Iz pregleda se vidi da su svi magistrati u municipiju Aelii i Aurelii, a od posljednjih većina je sa prenomenom
T(itus). Svi su oni pripadali gornjem sloju dindarskog društva (zemljišna aristokracija). Cf. i CIL
38342, p. 185!
179